Srpanj je mjesec kada Gospić titra ljetnim raspoloženjem. Mjesec školskih praznika, godišnjih odmora i raznih kulturno sportskih događanja planinari
su upotpunili noćnim usponom na VIsočicu te tako, na svoj način, sudjelovali u obilježavanju Dana grada.
Reklo bi se prigodno imajući na umu da su upravo organiziranim usponom na Visočicu udareni temelji planinarstva u gradu Gospiću.
Skoro dvogodišnje aktivnosti na uređenju skloništa pokraj ruševine Gojtanovog doma samo potvrđuju posebnu vezu između Gospićana i Visočice. Izgradnja kuće na vrhu brda je dugotrajan i mukotrpan posao pa se niti ovoga puta nije propustila prigoda kako bi se nastavilo sa nizom radnih akcija. Krenulo se u rano poslijepodne kako bi se prije samog uspona na vrh uspjelo napraviti nešto korisno.
Ovoga puta su nas na „okretaljci“ čekali paketi pločica koje je, standardnim i dobro uhodanim putem kroz Krivi gaj, trebalo uznijeti do Doma.
Neprocjenjivo iskustvo.
I ovoga puta bilo je fascinantno vidjeti ženski dio ekspedicije kako ravnopravno sudjeluju u ovome fizički vrlo zahtjevnom zadatku. Cure svaka čast! Puno je znoja i muke uloženo u ovu izgradnju ali je pravo zadovoljstvo gledati kako iz ruševine nastaje lijepa planinarska kuća.
U predvečerje smo spakirali ruksake i razbijenoj se koloni lagano uspinjali na vrh. Standardne rasprave o vrhovima na kojima su nam se uz put zaustavljali pogledi, o biljkama na koje smo nailazili i kukcima koji su nas gnjavili prikratili su nam vrijeme do gore.
Između osamnaest planinara koji su vijugali utabanom stazom najinteresantniji član je bez konkurencije bila malena Anja Rukavina koja je osim laganim korakom iznenadila i odličnim poznavanjem leptira. Dobro nam poznati travnati vrh ovoga puta nas je ugostio toplinom, vedrinom i laganim povjetarcem.
Večera u sumrak, druženje, uživanje u zalasku sunca i miru kojega pruža planinski vrh u noći, bakljada kojom smo u jednom trenutku narušili ovaj mir, gušti su koji su nas domamili ovdje i zbog kojih ćemo se sigurno opet vratiti.
Antun Sokolić