Izlet na Šatorinu ( 1624 m ), 22.05.2016

Za razliku od pretprošlog vikenda, kada su kasno jesenski vremenski uvjeti odgodili sve planirane aktivnosti na otvorenom, ovaj idealni vikend, uz obilje sunca i topline, morao se provesti u prirodi.

Za dio članova PD „Željezničar“ to je značilo realizaciju prethodno odgođenog izleta na najviši vrh srednjeg Velebita – Šatorinu. Vedro nedjeljno jutro, okupljanje ekipe na starom mjestu te polazak u smjeru srednjeg Velebita, uz već poznat miks uzbuđenja, znatiželje i dobrih vibracija.

 

Preporukom vođe puta, Tihomira Crnkovića a.k.a. Sistema, Šatorinu smo odlučili pohoditi kružnim obilaskom, a put nas uglavnom vodi prelijepom stazom kroz gustu, visoku bukovu šumu. Povremeno se otvara vidik na ciljani vrh, koji se i nakon sat vremena hoda čini prilično daleko/visoko. Ipak, dobro označena staza tek lagano dobiva na visini, svladavamo ju zadovoljavajućim tempom. Prelazimo na morsku stranu Velebita, pogled na Rab i okolne otoke prati nas do planinarskog skloništa Ograđenica na nadmorskoj visini od 1400 m. Doručkujemo uz pogled od milijun dolara, iza sebe ostavljamo amblem PD „Željezničar“ Gospić i krećemo dalje travnatom velebitskom stazom posutom modrim cvjetovima enciana. Na visini bez hladovine, vedro i sunčano uz varljivi povjetarac – idealni su preduvjeti za prve ozbiljnije tragove sunca na goloj koži. Staza nas dalje vodi pored Matijević brijega, a Šatorina je sve bliže, iako se pred konačni uspon na vrh blago spuštamo. Završni uspon je prvim dijelom značajno zahtjevniji od ostatka puta, sve do dijela gdje staza počine kružno zavijati, postajući blaža. Svladavamo posljednje metre i ubrzo smo na samom vrhu kojeg označava geodetski natpis. Zasluženo odmaramo u horizontali, neprocjenjivi su to trenuci mira, zadovoljstva i uživanja u pogledu koji seže kilometrima daleko. Nagađamo i prepoznajemo udaljene vrhove, obavljamo neizbježno zajedničko fotografiranje te laganim korakom krećemo u silazak. Staza je u nastavku jednako zanimljiva, najprije kamenita vijuga rubnim dijelovima brda, a zatim ponovno ulazi u bukovu šumu, postaje pitoma i široka. Kao i obično, u povratku svaka glava preslaguje svoje dojmove, malo je priče, čuje se samo šuštanje prošlo jesenskog lišća pod nogama. Iako se temperatura u šumi približila ljetnim vrijednostima, na nekoliko smo mjesta u zaklonjenim šumskim udubinama naišli na ostatke snijega. Bogat u svojoj raznolikosti, Velebit nas krajem svibnja iznenađuje ostacima zime.

Cjelodnevnu turu od cca 12 km završavamo posjetom dolini Štirovači. Kao dramatični kontrast osunčanoj travnatoj Šatorini bez ijednog ozbiljnijeg grma, na Štirovači smo u potpunom okruženju gorde stoljetne crnogorične šume, kao da smo prebačeni u srce Gorskog Kotara. Nakon kratkog razgledanja i osvježenja hladnom izvorskom vodom, vrijeme je za polazak kućama.