Veliki tjedan – tjedan Visočice

Tjedan na izmaku prigodnim nas je događanjima dostojno doveo pred samo „veliko finale“, odnosno sutrašnje svečano otvorenje obnovljene planinarske kuće na Visočici, praćeno 118. tradicionalnim pohodom na jedan od najljepših i najpopularnijih velebitskih vrhova. Večerašnjim predavanjem Borisa Aleraja ( KIC, 19:30 h ) na temu „Slike iz povijesti penjanja u Paklenici i malo više“ završava uvertira u sutrašnji dugo očekivani događaj.„Tjedan Visočice“ zaista je opravdao svoj naziv, počevši u ponedjeljak ( 27.06) dječjom radionicom održanom u prostorijama KIC-a. Dvadesetak dječaka i djevojčica pod vodstvom slikara Ivana Golca maštovito su prikazali svoje viđenje Visočice, poigravši se bojama na način da nam velebitski vrhovi nikada nisu bili šareniji, veseliji i razigraniji. Zabavno i poučno, druženje je naposljetku bilo i prekratko za sve ideje malih genijalaca. Predvečerje slijedećeg dana ( utorak, 28.06 ) obilježeno je izložbom fotografija, također u prostoru KIC-a. Za ovu prigodu sabrana od strane članova PD Željezničar te ostalih zaljubljenika u Velebit i Visočicu, zbirka fotografija je dopunjena i iz arhiva Specijalnih jedinica policije ALFA i AJKULE, čiji su pripadnici sudjelovali u obrani domovine na području Velebita i Visočice tijekom Domovinskog rata. Ponosni smo i sretni što je dio pripadnika nazočio izložbi pa smo tako od dragih gostiju mogli iz prve ruke saznati detalje tog najmračnijeg djela bliže povijesti ovih prostora.  Ipak, i iz teških vremena provedenih na Visočici, ti su ljudi ponijeli i lijepe uspomene, anegdote i sjećanja, na način kako to samo ratnici znaju. Drago nam je što se rado vraćaju na iste staze, one kojima, zahvaljujući njima, danas prolazimo bezbrižni. Kronologija fotografija zadire u prvu polovicu prošlog stoljeća, Visočica u crno-bijelom prikazu tadašnjih foto-objektiva, znani i neznani planinari kojih više nema, dominantni Gojtanov dom kojeg također više nema kao takvog.

No, dobri stari Krivi gaj i prepoznatljivi obrisi vrha ono su što se do danas nije promijenilo. Nadalje nas fotografije vode preko spomenutog razdoblja početka devedeseth sve do unatrag 3 godine kada je začeta ideja o uspostavi planinarske kuće, odnosno obnovi tadašnjeg neuglednog skloništa podno Visočice.

Usporedne fotografije po principu „prije i poslije“ najbolji su dokaz da slika govori 1000 riječi. Od ruševne jazbine do idilične kućice u cvijeću ( šumi ) – a između trud, znoj, požrtvovnost, neuništiva volja, inovativnost i bezbroj koraka uzbrdo sa tisućama kilograma tereta na leđima i u rukama vrijednih ljudi – članova PD Željezničar, pripadnika HGSS stanica Gospić, građana-dobrovoljaca… svih onih koje bi skeptični promatrač prije tri godine nazvao ( ludim ) sanjarima, a cijelu ideju gotovo utopijom. U pravu je bio W. Disney: Ako o nečemu možete sanjati, onda to možete i ostvariti.