11. prosinca 2016. godine dio planinara s “Izleta mandarina” odlučio se ovaj put popeti na Crnopac. Mandarine kratko traju, treba ih se potrošiti, a gdje je to učiniti bolje nego na planini.
Nedjeljno jutro prohladno ( -7 ), teško je krenuti. S Prezida krećemo prema vrhu, a već na samom početku staze prolazimo pokraj dva bunara gdje bi se skoro mogli sklizati koliko je debeo led u njima. Nakon sat vremena uspona ugledamo sunce koje obasjava okolne vrhove. Zastanemo nakratko kako bismo uživali u pogledu, ali nam se s južne strane polagano približavaju oblaci.
Uspješno im bježimo u visine, sve skoro do samoga vrha. Gore nas dočekuje magla i vjetar.
Kratko smo na vrhu, slikamo se i bježimo natrag.
Uživamo u polaganom spustu, kratko se zadržavamo pored Veselinovića stana i pokušavamo zamisliti kako su oni nekada tu u bespuću krša provodili dane i noći.