Šah-mat na Velikom Stolcu

Malo je poznato da se planinarenje i šah kao aktivnosti dosta dobro nadopunjuju.Nije mali broj šahista koji su fizičku kondiciju za svoje psihičke napore i stvaralaštvo za šahovskom pločom prikupljali u planinama. 

Nerijetko su autor ovog napisa i pokojni Ante Rukavina, jedan od poznatijih ličkih planinara i šahista uspješno igrali šah i planinarili.

Tako su u svibnju 1972. prigodom svečanosti imenovanja vrha Petra Zoranića u Južnom Velebitu na visini 1702 metra odigrali šahovsku partiju.

 

U utorak, 11. svibnja ove godine iz pravca Jelove Ruje prema Velikom Stolcu (1406 m) iznad Šugarske uputila se zanimljiva planinarsko-šahovska tročlana grupica. Hrabru grupicu su činili autor ovog članka, slijepi planinar i šahist prof Željko Brdal i njegov stalni vodič i pratitelj istih referenci Nikola Cetina.  Ne znam da li sam bio više sretan ja što sam omogućio emotivnom Željku da se popne na jedan od zahtijevnijih vrhova šesnaestog područja Hrvatske planinarske obilaznice Veliki Stolac, ili on koji nije krio oduševljenje i svoje osjećaje posebno kada smo došli na sam vrh.  Njegov pratitelj Nikola i ja smo mu pokušali slikovito opisati poglede prema našem bisernom moru, otoku Pagu, planinskim spletovima jugoistočno prema Panosu i Visočici i sjeverozapadu do Konjevače i Dabarskih kukova.„Osjećam more, ćutim ljepote jadranskih otoka, osjećam miris velebitskog cvijeća, skrivenih životinjica… Posebno doživljavam surovost kamenitog tla, na čistinama busenova gustih velebitskih trava kojim hodamo i šumovitih prostranstava, govorio je na vrhu Željko. Od Lade nive koju smo ostavili na cesti između Jelove Ruje do vrha imali smo 3 sata i 35 minuta hodanja. Fascinirao me je njegov vjerni pratitelj Nikola koji je govorio za vrijeme hodanja:“malo veći kamen desno, blvan preko staze, grana lijevo u visini glave, dužim korakom prođi udubinu između kamena…Na kraju sam im priznao da smo mogli ići jednim duljim markiranim i blažim putem, međutim sam procjenio da možemo strmijim nemarkiranim grebenskim putem i tako ušetedjeli oko sat vremena.

 

DSC04310

Zanimljivo je da smo sva trojica šahisti, da smo sva tri šahovski instruktori i trenutno radimo s mladim kadetima na osmogodišnjim školama i klubovima.

Naši afiniteti i ljubav prema prirodi i drevnoj šahovskoj igri su nas toliko zbližili da smo ipak nešto više tema posvetili šahu i vrijednostima ove misaone discipline u formiranju ljudskog intelekta i drugih čovječijih vrijednosti tijekom života i bavljenja ovom plemenitom igrom. Na kraju sva trojica smo otkrili da se bavimo i publicističkom djelatsnosti, pa nam nije bilo teško dati naslov članku koji ćemo objaviti ŠAH-MAT NA VELIKOM STOLCU.

 

Željko je prošao 63 vrha iz 16 područja Hrvatske planinarske obilaznice, osvojio brončanu i srebrnu značku, uskoro će i zlatnu, a želja mu je svih 150 koliko ukupno treba za visoko priznanje. Poznavajući njega, a i mnogobrojnih planinarskih prijatelja koji su mu spremni pužiti pomoć i logistiku, to će on i uspjeti.

T