Subota 18.2.2017., prohladno zimsko jutro i novi snježni pokrivač nagovještavaju zanimljiv zimski uspon. Povodom 18. tradicionalnog uspona na Bjelolasicu u organizaciji HPD “Bijele stijene” Mrkopalj, skladna, raspoložena i motivirana ekipa, devet članova PD “Željezničar” Gospić krenula je na zimski pohod na čelu sa vođom izleta Tihomirom Crnkovićem.
Kao što je predviđeno planom izleta u 8.30h dolazimo u Begovo Razdolje, najviše naseljeno mjesto u Hrvatskoj iznad tisuću metara (1078 m), smješteno na zapadnim obroncima Bjelolasice
Naš dugogodišnji i svestrani vozač Mišo pronalazi parkirno mjesto nedaleko od šarmantnog pansiona gdje nas dočekuje bajkovit zimski ugođaj, ljubazni domaćini i mnogobrojni planinari iz svih krajeva Hrvatske. Preostalo vrijeme do pohoda iskoristili smo za kavu, čaj, doručak, kupovinu bona za grah, fotografiranje, tko što voli i treba.
Slijedi spremanje ruksaka, gamaša, štapova i pokret. Okupljeni ispred “Planinskog raja” pomno slušamo pozdravnu riječ predsjednika HPD “Bijele stijene” Mrkopalj i nestrpljivo očekujemo uključiti se u formiranu kolonu u kojoj kroči par stotina planinara.
Uspon započinjemo točno u 9.00 h makadamskom cestom dužine 6 km prema Vrbovskoj poljani. Dok hodamo osvajaju nas zimski pejzaži, neumorno fotografiramo prizore, zadivljeni dolazimo do Vrbovske poljane gdje je predviđeno mjesto i vrijeme za odmor i bogatu okrijepu. Osim domaćina, na Vrbovskoj poljani dočekuju nas vrijedni, neumorni članovi – spašavatelji HGSS stanice Delnice. Kvalitetno odrađuju pripremu uspona, motornim sanjkama ugazili su jedan dio staze, najzahtjevniji dio do vrha ugažen je skijama gdje je užetom osiguran sam pristup vrhu, možemo samo reći veliko hvala! Nakon okrijepe, ostatak uspona započinjemo kroz gustu bukovu šumu planinarskom stazom koja je već dobrim dijelom ugažena, visina snijega iznosi 40 – 50 cm, na mjestima gdje su nanosi i do 70 cm, odnosno što se više uspinjemo snijega je sve više, pojavljuje se i magla, uspon postaje sve strmiji i zahtjevniji.Približavamo se vrhu Kula (1534 m) – najvećem vrhu Bjelolasice koji je ujedno i najviši vrh Velike Kapele, ali i cijelog Gorskog Kotara. Na vrhu nas je dočekala jaka bura i gusta magla, vidika nije bilo ali to nije bio razlog da se ne fotografiramo. Smrznuti, rumenih obraza spuštamo se stazom natrag, zaklon pronalazimo na mjestima u šumi gdje pravimo kratku pauzu. Nastavljamo se spuštati i tek tada osjetimo težinu ovog uspona, odnosno planinarske staze koja je postala nalik bob stazi, spuštamo se po principu tko kako može. Sa osmjesima na licu približavamo se makadamskoj cesti i nastavljamo prema Begovom Razdolju. Nakon nešto više od pređenih 15 km, odnosno 5h hoda nestrpljivo čekamo vrhunski obilati grah s odličnim kobasicama. Zahvaljujemo i pozdravljamo se sa domaćinima.