U subotu 20.07.2024. nakon deset godina pauze (ako sam dobro iščupao podatak) održan je Dan ličkih planinara.
Pd Mrsinj Korenica, Pd “Lisac” Gračac, Pd “Željezničar” Gospić i Pd Gromovača Otočac koji su ujedno bili i domaćini susreta.
Najzaslužniji za ponovno pokretanje ovog važnog i lijepog događaja na kom se dogovaraju buduće zajedničke aktivnosti društava i načini na koje više ljudi aktivirati na kretanje i planinarenje je predsjednik planinarskog saveza Ličko senjske županije , ujedno i predsjednik PD Gromovača Ivan Šporčić koji je sa svojom ekipom iz društva odradio veliki posao oko organizacije i aktiviranja nas iz ostalih društava u županiji.
Ljudi su zaista napravili sve, a na nama je bilo samo da se pojavimo i uveličamo ovaj događaj.
Vremenska prognoza nije nam išla u prilog taj dan, ali ni sive oblačine iznad Ličkog Lešća nisu mogle odagnati osmjehe i sreću kada smo se sastali na početku uspona na Marković Rudine, inače tko ne zna od tog mjesta pa do mora naš je moćni Velebit najširi, 30 km.
Uspon je krenuo po dogovoru u 09:00 h pa smo lagano tabanali put vrha.
Nakon pređenih par kilometara počele su i prve kapi kiše koja se ubrzo pretvorila u čitavi slap koji se prolio po nama, ali to još nije bio razlog za povlačenje, međutim kada je sv Ilija par puta dobronamjerno zamumljao na nas , a mi se pravili da ne čujemo i govorili u sebi “Bože daj mi neki znak da li da nastavimo ili da se vratimo , uskoro su nam molitve bile uslišene i znakovi su počeli parati nebo, a mumljanje se pretvorilo u jasan povik
” Bižite ća” e to smo poslušali odmah 😅
Kao i uvijek razumni vratili smo se do vozila i odlučili da će zabavni dio susreta početi prije podne umjesto u 16:00 h , ono što naučiš planinareći je da ima dana kada te planina neće prihvatiti i nema tu mjesta tuzi jer susret sa vrhom je samo odgođen , a mi ćemo vrijeme iskoristiti najbolje što znamo.
Samo sam na tren pomislio jadan kuhar sada kad čuje da stižemo 4 sata ranije , ali sjetio sam se da je taj kuhar Čezo , najsimpatičniji kuhar -planinar , a vjerovatno i najveća flegma među nama , e taj se neće nasekirati mogli smo mi doći i jučer on ima svoj protokol.
Srećom pa ni mi ostali nismo sekirljivog soja pa je sve obećavalo da će ovo nenadano biti odličan dan za druženje uz roštilj.
Sabrali smo se u dom mokri ko Ana Sasso u reklami za Pipi 80 ih godina, a tad smo počeli mijenjati suhu odjeću ko djeca sličice u školi , ja imam hlače ti imaš gaće , može za Dragana veeelika majičica ,uglavnom na kraju malo tko da je imao svoj komadić robe na sebi..nema veze bitno da je suho , a sutra ujutro nadam se da ćemo moći objasniti sami sebi što se izdogađalo i da party nije otišao u krivom smjeru 😅
Sastavili smo i ekipe za boćanje pa je vrijeme uz puno smijeha i šala brzo prolazilo.
Kulinarska sekcija je odradila fantastičan posao sa roštiljem i umakom od gljiva pa malo tko da nije tražio repete, preukusno i predobro.
Stiglo nam je i pojačanje iz Gospića predvođeno počasnim predsjednikom Tomicom Čanićem pa nas je ukupno iz Društva bilo 20.
Tada je počela i prava fešta , redale su se pjesma za pjesmom ples za plesom, a toliko nasmijanih ljudi na jednom mjestu daje energije i kada misliš da ćeš posustati.
U konačnici bio je ovo savršen dan sa dragim ljudima , a puno puta slušam kako se priča da su ovo čudna vremena , da neće nitko nikome , da je malo druženja , kako možeš janje ispeći , a da ne možeš sabrati ekipu da ga pojede …možda smo i mi sami tomu malo krivi jer kada nam se i pruži prilika odjednom imamo “neodgodivih” obaveza i provedemo dan nimalo drugačiji od hrpe drugih umjesto da se opustimo u dobrom društvu
Za siguran povratak u Gospić hvala Sistemu koji je vjerovatno pokvario želudac količinom ispijenih sokova taj dan , a putujući sam saznao i što nisam htio npr. da je Dragan dobio suhe gaće , ali tange 😳 te da mu malo smetaju…još pokušavam tu sliku koja mi je došla pred oči izbrisati 🤣
Još jednom hvala Ivanu i Pd Gromovača na domaćinstvu , podigli ste visoko ljestvicu nadam nadam se da ćemo iduće godine u lipnju kada je susret ličkih planinara kod nas u Gospiću uspjeti bar približno dobro odraditi
Hvala braniteljskoj udruzi Glavičica na ustupljenom prostoru, Gradu Otočcu,Gradu Gospiću i Općini Plitvička jezera koji su pomogli u organizaciji
Do drugog puta lijep pozdrav 🙂
