Malo kasnim sa ovim opisom,ali dobro ikada,bitno da ostane zapisano jer polako ulazimo u godine kada se zaboravlja. Iskreno,ne znam bili i sada,ali me aktivnosti naseg Društva tjeraju jer su već odrađeni novi izleti i seniora i Malih medvjedića,a Paula opis napiše valjda već na planini.
Uglavnom,19.01.2025. u 05:00 h nas 28 je krenulo iz Gospića za Kaštel Stari u potragu za suncem i nekom laganijom turom nakon blagdana i prejedanja.
HPD Malačka slavi svoj 28 rođendan,a mi u sklopu priprema za ovogodišnji susret planinara Like i Dalmacije nastavljamo širiti prijateljstva i poznanstva.
U Kaštel Stari na željezničku stanicu stižemo oko 7:30 gdje je već stotinjak planinara iz cijele Hrvatske i B i H.Društvo je ovaj put imalo priliku nakon dugo godina ostvariti putovanje prijevozom po kom smo i dobili naziv Željezničar.Vlak je kao u Japanu stigao u 7:47 kako i jest u rasporedu,a pogled vlakovođe nije krio oduševljenje vidjevši hrpu ljudi sa ruksacima koji se ukrcavaju u njegov stroj.Vožnja od Kaštela do Labina Dalmatinskog trajala je 10-ak minuta,a neki među nama nisu bili u vlaku još od 90-ih godina tako da su navrla nostalgična sjećanja i sreća kao kod djece na izletu.
U Labinu Dalmatinskom se iskrcavamo i nakon pozdravnog govora domaćina krećemo na turu.Vrijeme je ugodno i toplo mada sunca baš i nema,a poneka kap kiše u par navrata je oblačila i svlačila kabanice na naš, ali na kraju nitko nije pokisao.Hodajući stazom prolazimo kroz stara sela Dalmatinske zagore pored napuštenih kamenih kuća, vrtova ograđenih zidovima od kamena i ogromnih oraha koji na ovom kamenjaru mora da su do ove veličine rasli stotinama godina.Na jednom dijelu prolazimo tik do velikih vjetrenjača koje su razasute po okolnim brdima.Zaista izgledaju impresivno,ali više bih volio vidjeti dim iz dimnjaka po ovim starim selima nego ove grdosije koliko god bile ekološke.Na polovini puta u selu Botići već tradicionalno domaćini otkopavaju zakopani šampanjac te nazdravljamo Novoj godini.Nakon nekih 4 sata hodanja dolazimo do prelijepog planinarskog doma Malačka sa kog puca pogled na sve Kaštele,Split i otoke.Zaista lijepo mjesto za odmor.Domaćin nas je lijepo ugostio sa grahom, podijelile su se zahvalnice, podružilo se sa starim prijateljima iz drugih društava, upoznali se novi ljudi, dogovorili posjeti jedni drugima, a sve je to također jedna od ljepota planinarstva.
Nakon jela otišli smo se pokloniti poginulim braniteljima Kaštela ispod velikog križa i spomenika, njih 58 je dalo živote da bismo mi danas mogli slobodno uživati u našoj prelijepoj zemlji.Spomenik braniteljima možete vidjeti u spotu prelijepe pjesme klape HRM sv.Juraj”Oči u oči”.
Povezanost ljudi koji su u teška vremena bili zajedno ogleda se i u sljedećem primjeru,pošto nam je trebao prevoz od Malačke do Kaštela i kombija,naš Naglić se javio domaćem čovjeku koji je bio sa njim u vojsci prije 30 god.i ovaj se odmah odazvao i došao po nas trojicu da nas preveze,neraskidive su veze i uspomene na to vrijeme.
Pošto se sunce napokon pojavilo i bilo je dosta iznad mora,dogovorili smo se da posjetimo Trogir pa smo sat vremena uživali šetajući uz more kroz povijesni dio grada koji se u ovo vrijeme bez gužve može doživjeti na poseban način.Isprobao se i trampolin na mostu, bar onaj hrabriji dio ekipe,a zadovoljni lijepo provedenim danom i zapjevali smo na istom mostu.
U Gospić se vraćamo u 20h svi živi i zdravi i sa mislima o već idućem druženju.
Hvala svima koji su se pridruzili izletu i uljepšali svojim prisustvom ovaj doživljaj.Do idućeg puta lijep pozdrav!
Autor: Milan Jurjević
