\u00a0<\/p>\n
U subotu u 06:30 nas \u0161est kre\u0107e iz Gospi\u0107a kombijem, na L. Osiku kupimo na\u0161eg vodi\u010da Sistema i autoputom do Brinja “Sokolac” na kavu. Dan po\u010deo samo tako, sunce nas pozdravlja, u\u017eivamo u toplim gutljajima i lagano treperimo pred onim \u0161to nas \u010deka. Rije\u0161ili smo i par kroasana, poneki burek pa nastavljamo dalje, Kri\u017epolje, Jezerane, Dre\u017enica, Jasenak i evo nas na startu u mjestu Vrelo.
Iznad nas vidimo vrhove nad kojima kru\u017ee orlovi i \u010dine se bome jakooo visoko, odmah do nas je hladan bistar potok koji dolazi negdje iz planine, a provezli smo se i pored \u017ei\u010dare koja isto odlazi negdje kroz \u0161umu do skija\u0161kih staza. Bio je nekad ovdje olimpijski centar te su na\u0161e reprezentacije dolazile i na zimske i ljetne pripreme, na \u017ealost, ne ulaze\u0107i u istra\u017eivanje \u0161to se i kako desilo, sada\u0161nje \u010dinjeni\u010dno stanje jest da sve zjapi prazno, napu\u0161teni sportski tereni, hoteli, apartmani, \u017ei\u010dare koje stoje uspavano, zale\u0111eno u vremenu i kao da sve samo \u010deka da netko opet upali svijetla, pusti muziku, pokrene strojeve pa da sve opet krene puno \u017eivota kako ovo prelijepo mjesto Bogom dano i zaslu\u017euje, iskreno se nadam da \u0107e razum pobijediti i da \u0107e do\u0107i sve na svoje.
Odmah u startu guramo jakne u ran\u010deve jer vidjev\u0161i da nas \u010deka prili\u010dna strmina sigurni smo da nam hladno ne\u0107e biti.
U 9 sati kre\u0107emo na stazu, dobro je utabana, markacije su jo\u0161 prili\u010dno svje\u017ee pa nema problema u snala\u017eenju. Strmo je pa je i korak sitan.. nabrojati \u0107e se broja\u010di na ure\u0111ajima, ne pri\u010da se puno \u0161tedi se dah, poneki okret iza sebe u nizinu potvr\u0111uje da se ipak dobro uspinjemo.
Cijeli dan je ispred nas, a vrijeme idealno za planinu pa si dozvolimo i koju pauzu vi\u0161e, malo se pojedini i pitamo da li smo uzeli prevelik zalogaj danas, ali bodrimo jedni druge pa nema odustajanja, malo nas Ivica i njegov Hrvoje ubijaju u pojam, dojma sam da bi njih dva optr\u010dali ovu na\u0161u kru\u017enu stazu i opet nas stigli prije nego se mi ostali popnemo do vrha.
Penju\u0107i se prolazimo kroz lijepu bukovu \u0161umu koju bar u ovom dijelu kojim mi idemo nisu na\u010dele nikakve motorke niti sjekire, velika debela stabla svojim vrhovima kao da dodiruju nebo,a starci koje su godine, snjegovi i vjetrovi izvalili sa cijelim ogromnim \u017eilama i brdima zemlje pomalo se osipaju \u010dine\u0107i nove slojeve zemlje iz kojih ve\u0107 ni\u010du mladice koje \u0107e nadam se do\u017eivjeti godine svojih predaka i narasti tolike da im se na\u0161i unuci, praunuci dive.
Prilaze\u0107i vrhu nailazimo na jo\u0161 neotopljen snijeg pa ne mo\u017eemo odoliti da ne napravimo grude i malo se nabacivamo kao djeca, a eto imamo i zimski uspon bar malo.
Izlazimo iz \u0161ume na proplanak pun visibaba i ponekog srame\u017eljivog \u0161afrana i napokon vidimo i Kulu 1534 m najvi\u0161i vrh Bjelolasice, a ujedno i najvi\u0161a to\u010dka u cijelom Gorskom Kotaru. Nastavljamo jo\u0161 dvadesetak minuta i eto nas u 13:20 na vrhu, zna\u010di sa pauzama 4 sata i 20 minuta. Pogled sa vrha je veli\u010danstven, u svim smjerovima.
Na zapadu se naziru otoci Krk, Cres, Lo\u0161inj te Kvarnerski zaljev s U\u010dkom, prema sjeverozapadu u daljini se vide Julijske Alpe, Kamni\u0161ke Alpe, a bli\u017ee su goranski vrhovi.
Zagradski vrh, Burni Bitoraj i Vi\u0161njevica te Risnjak, prema sjeveru Ravna Gora, na istoku u daljini Li\u010dka Plje\u0161ivica, na jugoistoku se pru\u017ea pogledu cijeli greben Velebita od Svetog Brda do Vratnika, na jugu Bijele i Samarske stijene, a iznad Ogulina gordo stoji Klek.
U\u017eivamo u pogledima, obavezno slikanje pa se vra\u0107amo nazad dvadesetak minuta do skloni\u0161ta Jakob Mihel\u010di\u0107, tu se prihvatamo kola\u010da, sendvi\u0107a, piva, ljekovite rakijice i ugodnih razgovora.
Na\u0161 Sistem je bio ve\u0107 6-7 puta na Kuli, ali uvijek na tradicionalnom zimskom usponu u sije\u010dnju po dubokom snijegu pa je i njemu ovaj do\u017eivljaj vrha sa cvije\u0107em i travom bio ne\u0161to posve novo kao da se prvi put popeo.
Poslije dobrog odmora nastavljamo grebenom na\u0161u kru\u017enu stazu, malo izme\u0111u visibaba, malo po snijegu, sa vrha na vrh sa kamena na kamen i traje to.. cilj nam je vrh Gomirkovica odakle bi se trebali po\u010deti spu\u0161tati sa planine.
Staza je ovo koja nam je dala sve kako ka\u017ee Ivana i \u0161umu i proplanke i kameniti dio, a bome bit \u0107e i ne\u0161to sipara na kraju.
Nakon podosta hoda dolazimo do \u017ei\u010dare na vrhu, koja iz podno\u017eja dovodi na skija\u0161ku stazu opet nas malo uhvati sjeta vidjev\u0161i sve napu\u0161teno, a znaju\u0107i da je to najve\u0107i skija\u0161ki centar u Hrvatskoj, skijanje je tu otpo\u010delo jo\u0161 davne 1913.god. Povr\u0161ina skijali\u0161ta je 25 ha duljina 10 km, najatraktivnija staza “Vrelo” duga je 1540 m, skijali\u0161te su opsluzivale tri dvosjedne \u017ei\u010dare i tri skija\u0161ke vu\u010dnice, kapacitet skijali\u0161ta od 2000 do 2500 skija\u0161a. Ukupno ima dvije crne, \u010detiri crvene i jedna plava staza.
Zapo\u010deli smo spu\u0161tanje ba\u0161 po skija\u0161kim stazama jer vi\u0161e markacija nismo imali, a nisu nam niti trebale jer bilo bi se te\u0161ko izgubiti na stazi \u0161irokoj 20-tak metara. Strmine su bile poprili\u010dne pa smo na na\u0161im gojzericama vozili i slalom, veleslalom, a bome i spust. Bo\u010dna tehnika spu\u0161tanja se najvi\u0161e koristila jer sve drugo vuklo bi na pad,a nokti bi vjerojatno na\u0161li izlaz kroz cipelu, ali pomalo drhtavih nogu uspjeli smo se spustiti nazad u Vrelo do na\u0161eg kombija u 18:00.
Prije\u0111enih oko 20 km u 9 sati hodanja sa pauzama,dobra jako dobra tura i test izdr\u017eljivosti. Hrabriji su ohladili usijane tabane u potoku, a mi ostali smo se zadovoljili prezuvanjem suhih \u010darapa i tenisica. U Jasenku se nagra\u0111ujemo sa hladnom pivom u lokalnom kafi\u0107u, a tra\u017ee\u0107i djelatnicu iz susjedne trgovine nai\u0161av\u0161i na zaklju\u010dana vrata saznajemo da se vra\u0107a brzo \u010dim iscijepa drva iza ku\u0107e i bome i eto je zasukanih rukava, ponudili Ivica i ja odmah da donesemo drva, ali nas je hladno odbila valjda vidjev\u0161i da jedva sebe nosimo. Kada smo se dobro osvje\u017eili nastavljamo za Gospi\u0107 pretresaju\u0107i u kombiju ovaj prelijepi dan. Sistem nam je ispri\u010dao povijest svoje rokerske mladosti po kojoj bi kao Bukowski mogao i roman napisati, koncerti AC\/DC, Metallice, E. K. V., fakultetski \u017eivot i puno, puno toga za sje\u0107anje, nije ni \u010dudo da sada \u017eivi mirnijim \u017eivotom, pro\u017eivio je mladost za dva \u017eivota. Usput re\u010deno, njemu je ju\u010der bio ro\u0111endan, a meni danas, a ovo planinarenje je bilo poklon koji smo spakovali sami sebi, a poklone smo dobili i od Marije i Ivice tako da uspomene svakako ostaju, hvala im jo\u0161 jednom(ne znam samo za\u0161to sam dobio 5-6 upalja\u010da kao da misle kako ih \u010desto gubim).
Ostavljamo Sistema na L. Osiku i vra\u0107amo se u Gs oko 21:00,rastajemo se sretni lijepo provedenim danom i spremni za ve\u010derati pa le\u0107i. Razdu\u017eujem kombi, pokupi me Lela i jo\u0161 samo da dostavimo pi\u0107e \u0161to je kupila Brunu za tulum pa se baciti pod tu\u0161 i na ve\u010deru.
Unosim gajbu piva spreman odmah pobje\u0107i van da ne smetamo mladima i onda vidim sva draga lica, vidim i ne vjerujem, ne\u0161to pjevaju i gledaju mene, pjevaju “danas nam je divan dan” i sjetim se da sam nedavno pro\u010ditao kako \u010dovjek tra\u017ei savjet \u0161to u\u010diniti kada ti to pjevaju, osim stajati i tupasto gledati u njih, nije mi ni\u0161ta pametno palo na pamet pa sam.. stajao. Uglavnom, nakon po\u010detnog \u0161oka i suza koje su mi se otele ne znam dali zbog toga \u0161to su do\u0161li svi ovi divni ljude ili \u0161to sam napokon shvatio da sam napunio 50 okruglih, nastavili smo ono \u0161to nam najbolje ide, fe\u0161tati do jutra, ali to je ve\u0107 materijal za neku drugu pri\u010du. Do\u0161av\u0161i ku\u0107i nisam zaspao jo\u0161 sat vremena od bure emocija, bio je ovo jedan od posebnijih dana u mom \u017eivotu.
Hvala vam svima, najbolji mogu\u0107i poklon je bilo va\u0161e dru\u0161tvo ve\u010deras.
Lijep pozdrav do idu\u0107eg puta.
Va\u0161 Juka<\/p>\n