\u00a0<\/p>\n
Ispri\u010davam se \u0161to opis malo kasni, ali doga\u0111aja je toliko da vrijeme prebrzo prolazi.<\/span><\/p>\n 17 odabranih reprezentativaca koji su pro\u0161li pripreme diljem lijepe na\u0161e pa i visinske u Sloveniji od planinarenja do fe\u0161tanja otputilo se na me\u0111unarodni susret u Bakonybel, u Ma\u0111arskoj. Autor : Milan Jurjevi\u0107
Nije nas prepao ni put od 600 km i 6 sati vo\u017enje, ma mi smo ga uspjeli pre\u0107i za 10 sati.
Dva kombija ekipe spremne na sve, kofein doping uzima na Dobri, sljede\u0107i na grani\u010dnom prijelazu Gori\u010dan i eto nas ve\u0107 u Ma\u0111arskoj.
Tamo se hvatamo autoputa koji nas svakih par kilometara po\u0161alje u neko poznato Ma\u0111arsko mjesto po imenu Kijarat (poslije shva\u0107amo da taj naziv zna\u010di Izlaz).
Uglavnom jedno smo dvadeset puta, jo\u0161 uvijek ne znam za\u0161to u\u0161li i izi\u0161li sa autoputa te pro\u0161li 47 kru\u017enih tokova, izgleda da tamo ba\u0161 vole napravit krug po mjestu pa onda nastaviti putovanje.
Na\u0161 prvi cilj na putu prema Bakonybelu je naselje Tihany koje se nalazi na istoimenom poluotoku na sjevernoj obali Balatonskog jezera.
To je naselje sa najve\u0107om cijenom nekretnina u Ma\u0111arskoj.
Poluotok je okru\u017een ostatcima uru\u0161enog vulkana, dok je pepeo razbacan svuda okolo poslije erupcije i nastalo je plodno tlo za uzgoj svega \u0161to po\u017eelite. Najpoznatiji su po uzgoju lavande te se njen miris i proizvodi od iste mogu na\u0107i u svakom kutku Tihanya. Posjetili smo i u sredi\u0161tu poluotoka benediktinski samostan Opatija Tihany koju je 1055.g. osnovao Andrija I Ma\u0111arski koji je i pokopan u sklopu crkve. Sada\u0161nji izgled crkva je dobila 1754.g. kada je obnovljena u baroknom stilu, a od nje je i najbolji pogled na Balatonsko jezero(znao je stari Andrija di \u0107e ku\u0107u pravit).
Kod crkve smo naletili na Ma\u0111arsko vjen\u010danje i izmakli se kod hvatanja buketa, a po\u0161to ne znamo pjevati na ma\u0111arskom nismo se uspjeli priklju\u010diti svadbi.
Hrpa slikanja, kupovina magneti\u0107a, ku\u0161anje sladoleda od lavande, pivo, soki\u0107, po cijenama smo brzo shvatili za\u0161to je ovo mjesta\u0161ce sa najve\u0107im prihodima po glavi stanovnika u Ma\u0111arskoj.
Nastavljamo putovanje razgledavaju\u0107i krajolik i \u010dini mi se da smo po ure\u0111enju okoli\u0161a puno sli\u010dniji Ma\u0111arima nego Slovencima i oni kao i mi vole pustiti \u017eivice i travu da bujaju u prirodnim oblicima ne remete\u0107i im rast \u0161i\u0161anjem i ko\u0161njom.
Oko 19 h sti\u017eemo do na\u0161eg hotela u sred prelijepog parka i odmah na prvu nas je osvojio izgledom, a i sobe su bile skroz dobre.
Spu\u0161tamo se na obilatu ve\u010deru, odli\u010dnu juhu, pohanu piletinu i jo\u0161 ne\u0161to \u0161to nismo znali kada jesti, naime hladna juha od tre\u0161anja koja nije uop\u0107e lo\u0161a i ve\u0107ina nas ju je uzela kao desert, valjda to i jest.
Poslije ve\u010dere pri\u010da, smijeh, dru\u017eenje, pjesma za kraj sa na\u0161im prijateljima iz Zagreba\u010dkog \u017deljezni\u010dara koji su nakon iscrpljuju\u0107e borbe popustili i oti\u0161li prvi spavati pa smo u startu poveli 1:0.
Ujutro izvrstan doru\u010dak pa raspored po turama, podijelili smo se u dvije grupe, ve\u0107a grupa na zahtijevniju turu od 20 km, a manja na 9 km, tu manju je predvodio na\u0161 Tomica koji je svojim nepogre\u0161ivim instinktom na toj turi prona\u0161ao i mjesto sa dobrim vinom i hranom.
Mi na du\u017eoj turi smo se krivo poveselili vodi\u010du od nekih 60 ak godina za kojeg smo tek poslije saznali da je nekakav maratonac pa smo tih 20 km skoro pretr\u010dali, ali pro\u0161li smo zaista zanimljivim predjelima, imaju prelijepe bukove \u0161ume sa veli\u010danstvenim ogromnim stablima koja izazivaju divljenje.
Malo su nas bunile njihove markacije, ali saznajemo da je svaka staza ozna\u010dena drugom bojom kao kod nas npr. hodo\u010dasnike rute.
Bila je to na kraju lijepa \u0161etnja sa usponom na najvi\u0161i vrh u okolici oko 800 mnv i pogledom sa vidikovca na cijelu okolnu dolinu, nepregledna polja \u017eita.
Po povratku u hotel, hladno pivo, tu\u0161iranje, ve\u010dera pa zabava uz muziku u \u017eivo.
Na\u0161 doma\u0107in Martin se potrudio i prona\u0161ao pjeva\u010dicu koja je i zadnji put prije 9 godina na susretu u Ma\u0111arskoj svirala kako ka\u017eu 5 sati bez pauze.
Iskreno nakon prvih sat vremena smo se ponadali da joj je sa godinama bar mjehur popustio pa da \u0107e morati napraviti pauzu, \u017eena je stvarno dala sve od sebe te pjevala i svirala puna 4 sata samo \u0161to je to sve na ma\u0111arskom, a mi ga jo\u0161 nismo uspjeli nau\u010diti, makar na kraju niti jezik nije bio zapreka da zaple\u0161emo sa svima ostalima i proveselimo se.
Kada je njen koncert zavr\u0161io onda smo opet sa na\u0161im zagrep\u010danima nastavili na\u0161 \u0161ou, red smijeha, red pjesme i vrijeme je letilo, a odlu\u010dili smo se povu\u0107i istovremeno na spavanje jer uz upornost obje ekipe mislim da bismo do\u010dekali jutro.
Nedjelja zadnji dan susreta kao i uvjek rezerviran je za natjecanja po dr\u017eavama.
Discipline su tradicionalne, kamena s ramena, povla\u010denje konopa, pikado, skok u dalj i lupanje lonca zavezanih o\u010diju.
Udru\u017eiv\u0161i snage sa zagrep\u010danima dostojno smo predstavili na\u0161u domovinu te pomeli konkurenciju osvojiv\u0161i prva \u010detiri mjesta te jedno drugo mjesto i zavr\u0161ili kao ukupni pobjednici.
Najve\u0107e iznena\u0111enje, a tim i radost izazvala je pobjeda u potezanju konopa na koju ba\u0161 i nismo bili ispra\u0107eni sa optimizmom, naime na\u0161a Kate, ja, jedan dje\u010dak od 15 godina iz Zagreba jo\u0161 jedna cura iz Zg te gospodin iz Zg koji je jedini me\u0111u nama izgledao kao \u010dovjek koji ima ne\u0161to za re\u0107i u ovoj disciplini.
Me\u0111utim opet se pokazalo da na\u0161 di\u0161pet, inat ili \u0161to ve\u0107 ima ve\u0107u snagu od samih mi\u0161i\u0107a pa smo sredili i Ma\u0111are i Slovence koji su ba\u0161 izgledali kao ozbiljna ekipa, ali eto nagrada za trud je bilo veselje na\u0161ih vjernih navija\u010da.
Ru\u010dali smo odli\u010dan ma\u0111arski gula\u0161 koji zbog nas nema\u0111ara nisu zaljutili kao ina\u010de, ali umak je bio pored njega pa tko voli nek izvoli, \u017eli\u010dica tog ljutog Pi\u0161te je dovoljna za tri tanjura.
Martin nam je poslije podijelio zahvalnice i medalje, a mi njemu poklone iz na\u0161eg kraja, od nas je dobio na\u0161u poznatu travaricu sa Krasna i krasnarski sir, a najvi\u0161e se obradovao gumenom piletu za njegovog nerazdvojnog prijatelja psa Pepija koji je svoj poklon odmah zgrabio i odnio na sigurno.
Na sastanku sa predsjednicima dru\u0161tava pada dogovor oko idu\u0107ih susreta te znamo da je red na nas 2028 g. pa vidjev\u0161i sada kao i na susretima u drugim mjestima pro\u0161lih godina morat \u0107emo se dobro potruditi da budemo bar jednako dobri doma\u0107ini.
Izgrlili smo se sa svima, pozdravili i obe\u0107ali na\u0107i na godinu opet.
Za put nazad odlu\u010dili smo se ju\u017enom obalom Balatona te svra\u0107emo u Siofok, najpoznatije i najpopularnije ma\u0111arsko turisti\u010dko odredi\u0161te poznato po najljep\u0161im pla\u017eama na cijelom Balatonu zbog \u010dega ga zovu i “ljetnim glavnim gradom Ma\u0111arske” te prijestolnicom zabave.
Obilazimo centar Siofoka i kroz lijepo ure\u0111en park spu\u0161tamo se do pla\u017ea, iskreno jezero puno ljep\u0161e izgleda iz daljine, kada mu pri\u0111emo shvatimo za\u0161to mu je naziv i Blatno jezero, duga\u010dko je 77 km, ali prosje\u010dna dubina je samo 3,5 m.
Ljudi se kupaju i u\u017eivaju, ali mi \u0107emo svakako sa\u010dekati povratak na na\u0161e najljep\u0161e Jadransko more.
Ima jedna sli\u010dnost u najve\u0107im restoranima uz pla\u017eu najvi\u0161e se prodaju \u010devapi i kebab kod “Muhameda” i “Ramireza”.
Sam grad je lijep i uredan pravi turisti\u010dki i trebalo bi dosta vi\u0161e vremena za sve obi\u0107i.
Nastavljamo put dalje u veseloj atmosferi u kombiju prevaljujemo kilometre kao od \u0161ale uz par stajanja u 22 h smo u Gospi\u0107u.
Bilo je ovo lijepo putovanje i odli\u010dno dru\u017eenje, mo\u017eda nismo osvojili neke velike vrhove, ali smo dobili nove prijatelje, vidjeli se sa starima, zajedno planirali neke nove izlete i vratili se ispunjeni zadovoljstvom, \u017eivi i zdravi.
Lijep pozdrav do idu\u0107eg puta<\/p>\n