\u00a0<\/p>\n
Tmuran tjedan, magloviti dani, vlaga i ki\u0161a ni traga zimi ni temperatura ne\u0107e u minus jo\u0161 \u0107e se i pr\u0161uti pokvarit, kiselo brate ba\u0161 kiselo nije ni \u010duditi \u0161to su Englezi na glasu kao mrgodni kad im je ovako 70% godine.
Na sve to danas je prvi dan zime, trebalo bi se popet na O\u0161tru ka i svake godine i kao i sve drugo u \u017eivotu kada ne\u0161to mora\u0161 onda se sav uzjoguni\u0161,
neda ti se nikud. Prekapa\u0161 po sebi tra\u017ee\u0107i svjetlo, tra\u017ee\u0107i razlog za\u0161to bi poslije dobrog ru\u010dka izi\u0161ao iz tople ku\u0107e makao se od kau\u010da koji privla\u010di i odlijepio o\u010di sa predbo\u017ei\u0107nih filmova.
I eto ga.. to je to.
U svakom tom filmu netko u\u010dini ne\u0161to lijepo ne za sebe ve\u0107 za druge i to ga na kraju usre\u0107i vi\u0161e nego onog kom je i\u0161ao \u010diniti.
Hvala Bogu imamo na\u0161e Male Medvjedi\u0107e kojima je na\u0161a O\u0161tra njihov Mount Everest, koji su na nju krenuli jo\u0161 u naru\u010djima i na le\u0111ima svojih majki i o\u010deva, a sada ve\u0107 svojim kora\u010di\u0107ima savladavaju prepreke za koje mi je te\u0161ko i zamisliti kako izgledaju u njihovim o\u010dima, e pa ako smo mi bili pokreta\u010di planinarenja na\u0161e djece sada su oni svjetlo i plamen koji \u0107e nas povesti do vrha i ne smije nam niti pasti na pamet da budemo Grinch koji im je ukrao Bo\u017ei\u0107.
Organizacija je pro\u0161la tiho, ali pouzdano onako kako Bubica zna, moje je bilo samo da pokupim vino i \u010daj koji je spremila Jele te da ga ne prospem putem do vrha… skoro sam i uspio, ali bar mi auto za promjenu miri\u0161e na vinsku ba\u010dvu.
Na po\u010detku staze nestrpljivo je \u010dekalo 15 ak malih i isto toliko odraslih planinara, spremnih krenuti na vrh. \u010cim smo se na\u0161li krenulo je zezanje, smijeh i samo pozitiva. Stigli su nam na\u0161i stari prijatelji iz Oto\u010dca i dvoje novih iz Rijeke, a i me\u0111u Medvjedi\u0107ima nova lica, e pa spremni smo im pokazati sa na\u0161e O\u0161tre najve\u0107i grad u Europi 967 km kvadratnih u srcu Like.
Uspon je uz mala proklizavanja pro\u0161ao glatko, a Medvjedi\u0107i se snalaze bolje nego mi, najmla\u0111i planinari jo\u0161 ne idu ni u \u0161kolu, a najstariji se osamdesete hvata, \u010disti dokaz da godine su samo broj i dok nam je duh mlad starosti nema.
Svake godine pa i ove djedica Bo\u017ei\u0107njak zastane na O\u0161tri par dana prije Bo\u017ei\u0107a, slu\u0161a dje\u010dje \u017eelje i pakuje darove, a samo mali planinari imaju \u010dast posjetiti ga na vrhu i zasladiti se iz njegove torbe, a hvala Bogu i na baki Bo\u017ei\u0107njak koja se pobrinula za nas veliku djecu pa smo se
ugrijali kuhanim vinom. Djedica je ovaj put mislio na sve pa su se sa zvu\u010dnika \u010duli zvon\u010di\u0107i i bo\u017ei\u0107ne pjesme, mo\u017eda je malo nedostajalo snijega, ali dobrog raspolo\u017eenja sigurno nije.
Rani sumrak nas je natjerao niz brdo da ne bi imali no\u0107ni spust, “oprezno i polako klizavo je” ponavljamo na\u0161im Medvjedi\u0107ima, a oni bez problema pi\u010de dok mi ponegdje i zadnjim krajem ko\u010dimo niz brdo.
Svi \u017eivi i zdravi dolazimo do kraja i nekako nam kratko bilo ko uvijek kad smo skupa pa se prebaci jo\u0161 koja pri\u010da i nazdravi za sljede\u0107i susret. Bio je ovo lijep trenutak odmora od svega, a sada opet
predblagdansko ludilo, \u010di\u0161\u0107enje, spremanje, nakuhavanje, pe\u010denje i tko zna \u0161to jo\u0161.
Hvala vam Mali Medvjedi\u0107i \u0161to ste nas izvukli iz ku\u0107e i darovali nam smijeh, radost i dru\u017eenje, hvala i tebi bako Bo\u017ei\u0107njak \u0161to si na\u0161la vremena i za nas uz svu brigu o djedici i vilenjacima.
Za kraj ponovit \u0107u rije\u010di jednog Medvjedi\u0107a ve\u0107 citiranog i od drugih ” Ljudi moji bilo je odli\u010dno ‘
Zastanimo i radujmo se jedni drugima, poklonimo sebe svojim voljenima vi\u0161e \u0107e vrijediti nego svi pokloni svijeta.
Lijep pozdrav svima do idu\u0107eg puta.<\/p>\n