{"id":9124,"date":"2024-07-19T18:57:35","date_gmt":"2024-07-19T18:57:35","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pdzeljeznicargospic.hr\/wp\/?p=9124"},"modified":"2024-07-19T18:57:36","modified_gmt":"2024-07-19T18:57:36","slug":"opis-nocnog-uspona-na-visocicu-18-07-2024","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pdzeljeznicargospic.hr\/wp\/opis-nocnog-uspona-na-visocicu-18-07-2024\/","title":{"rendered":"Opis no\u0107nog uspona na Viso\u010dicu 18.07.2024."},"content":{"rendered":"\n

Kada i kako je po\u010deo sada ve\u0107 tradicionalni no\u0107ni uspon na Viso\u010dicu.<\/span><\/p>\n

Zaslu\u017ena je na\u0161a Nikolina Nina Rukavina koja je spojila svoju ljubav prema \u010ditanju sa ljubavlju za planine i tako \u010ditaju\u0107i knjigu Velebitskim stazama od gospi\u0107kog pisca i strastvenog planinara dr. Ante Rukavine koji je imao veliki dar da svojim opisima planina i ljudi \u010ditatelju do\u010dara ljepotu vi\u0111enog kao da se sam nalazi na tom mjestu.<\/p>\n

Slijedi isje\u010dak iz knjige zbog kojeg je Nikolina sa 5-6 prijatelja prvi put 2012 godine krenula na no\u0107ni uspon , svi mi ostali kroz godine se priklju\u010divali te nastavili i\u0107i do danas i prenosimo pri\u010du ostalima o prizorima sa na\u0161e ljepotice Viso\u010dice u smirajima dana.<\/p>\n

” Divne su no\u0107i na Viso\u010dici . Izlazak u sumrak na poljanu nekoliko minuta iza doma do\u010darava nam Gospi\u0107 , gdje po nizovima svjetala prepoznajemo svaku ulicu.
Svaka \u017earulja kao da svjetli sjajem druge boje , pa grad djeluje kao da se duga rasula u raznolike kuglice i stvorila \u0161arenu maramu nad njim.
Malo dalje s vrha pogled na more ,na Zadar,na putuju\u0107e brodove i danas ve\u0107 na lete\u0107e satelite, u\u017eitak je radi koga se isplati penjati po no\u0107i na sam vrh.
Nije rijetkost da planinari i pono\u0107 do\u010dekaju na vrhu.
\u0160to je ve\u0107a tama to je bolji vidik na osvjetljena udaljena mjesta. Lijepo se vidi Udbina, a rijetki sretnici ka\u017eu da se vidi i talijanska Ankona u vedroj no\u0107i poslije ki\u0161e. Zvijezde se \u010dine da su tako blizu kao da se mogu rukom dohvatiti i samo stalna ti\u0161ina kao da pri\u010da o udaljenostima i prostranstvima koja nas okru\u017euju”.
dr. Ante Rukavina
(Velebitskim stazama)<\/p>\n

Zaista je te\u0161ko odoliti nakon ovakvog opisa da ne spakuje\u0161 ruksak i ne krene\u0161 put vrha . Dvanaest organiziranih no\u0107nih uspona do sada i medu nama ljudi koji su popeli sve i jedan svjedo\u010de da nikada ne\u0107e dosaditi ,nikada u tih dvanaest puta na\u0161a kraljica nije nas do\u010dekala ista ,uvijek u drugoj haljini ,uvijek sa drugom kulisom i uvijek mi …isti , a drugi , istim je o\u010dima gledamo a druga\u010dije vidimo , \u010darobno je to i ta ljubav \u0107e potrajati dok bude snage , dok se bude moglo , a kada ne bude ve\u0107 sada mogu naslutiti \u010de\u017enju i osmjeh i suzu kada je budem iz doline gledao , a neki drugi mladi ljudi sa lampama na glavi biti \u0107e svjetionik gore u daljini .
Sino\u0107 nas je do\u010dekala pravo doma\u0107inski , otvorila vrata od svih svojih odaja , pustila da zavirimo u svaki kutak , \u010dak je i klimu namjestila da nas onako zajapurene sa plus 30 i ne\u0161to iz doline dovede u ugodnu normalu .
Kako je padala ve\u010der tako je na\u0161a primadona malo promijenila \u0107ud i odlu\u010dila navu\u0107i veo od oblaka koji je bura zadizala kao bijelu haljinu Marilyn Monroe , a ona je nevidljivim rukama pridr\u017eavala iznad na\u0161ih glava te nam stidljivo ko fol zaklanjala pogled i na Antina treperava svjetla grada i na zvijezde koje su nekom drugom sijale ve\u010deras i pokazivale put.
Mo\u017eda mi je bilo malo \u017eao zbog ljudi koji su po prvi put tu , ali kad bolje razmislim mudrica Viso\u010dica je to opet pametno odigrala ,pokazala dovoljno da se svatko zaljubi i ostalo prikrila na vrijeme da joj se i dogodine vrate o\u010dekuju\u0107i vi\u0161e , iskusna je ona i zna sa nama 🙂
Ukupno nas 74 planinara i ljudi koje smo poveli sa nama pri\u010dalo je ,pjevalo i smijalo se kao da se svi znamo ve\u0107 sto godina, opet je planina uspjela i sve na\u0161e brige kao mrvice sa stolnjaka otresla pod vrhom ,vjerovatno \u0107e ih bura sanijeti u dolinu pa \u0107e nam se po povratku zalijepiti neke od njih ponovno na cipele , ali
gore, na vrh, ne tamo nemaju pristupa. Svi smo gore od 6 do 66 godina sretni , a da i ne znamo za\u0161to , ne moramo ni znati dovoljno je nasmije\u0161iti se onom do sebe i pro\u0161iriti taj dobar osje\u0107aj.
Ne nismo sekta koja na vrhu \u010deka NLO da nas pokupi i odveze …negdje…nama je sasvim dobro i ovdje , ako \u0107e stati i popiti jednu sa nama dobro do\u0161li , ako ne ma sretan im put🙂 ,imamo mi svojih ljepota ovdje da ih se ne stignemo nadgledati za cijeli \u017eivot .
Spustili smo se pjevaju\u0107i do na\u0161e ku\u0107ice pa zastali malo radi obi\u010daja Li\u010dkog kad do\u0111e\u0161 kome u ku\u0107u mora\u0161 popiti \u010da\u0161icu ne\u010deg pa da ti se i neda.
U grad smo do\u0161li oko pono\u0107i i zadovoljni po\u0161li u krpe , a kao i svaku ve\u010der starac Velebit nas \u010duva i grli kao \u0161to je i na\u0161e stare i kao \u0161to \u0107e i djecu na\u0161e djece.
Nadam se da \u0107e netko od ovih prekrasnih ljudi koje smo ve\u010deras poveli na vrh zavoljeti planine kao i mi i pridru\u017eiti nam se jer kod nas uvijek ima mjesta za dobre du\u0161e.
Hvala na pomo\u0107i vatrogascima,Parku prirode Velebit,HGSS Gospi\u0107 ,nadam se i Zajednici sportova LS\u017d ,hvala Matiji Ivaneti\u0107 i Mariji Pa\u0111en na slikama i ostalima koji su slali svoje fotke, hvala svima koji ste do\u0161li i u\u010dinili ovaj uspon jo\u0161 i ljep\u0161im, hvala na\u0161im prijateljima iz PD Mrsinj i PD Gromova\u010da vidimo se kod vas .<\/p>\n

Do drugog puta lijep pozdrav 🙂<\/p>\n