Ranojutarnji nedjeljni sati nisu bili nikakav problem za dvadeset sedmero djece i dvadeset četvero odraslih osoba kako bi se krenulo na još jednu zajedničku avanturu Malih medvjedića, a ovaj put cilj je bio preko granice naše zemlje, u slovenske Škocjanske jame.
Polazak je bio u 06:30 sa autobusnog kolodvora, a do cilja nam je trebalo oko 4 sata vožnje uz kratke pauze tijekom vožnje.
Po dolasku u Škocjanske jame koje se sastoje od podzemnih špilja i podzemnog kanjona rijeke Reke, a koje su pod zaštitom UNESCO-a od 1986.god., počela je naša mala avantura.
Na samom ulazu u špilje dobili smo simpatičnu voditeljicu rute koja nas je uvela u priču obilaska i koja se potrudila dati odgovor na sva naša pitanja.
Škocjanske jame su mjesto ponora rijeke Reke koja podzemno nastavlja svoj tok dug 34km sve dok ponovno ne izađe na površinu, u Italiji.
Prolazeći kroz podzemni kanjon dug 3,5km i mnogobrojne špiljske dvorane dolazimo do Martelove dvorane koja slovi kao jedna od najvećih u Europi sa svojih 308 metara dužine i 106 metara visine.
Baš kao mali podzemni grad, koji ima svoje mostove, umjetne bazene koje su koristili istraživači, Škocjanske jame su samim pogledom na sve stalaktite i stalagmite, pokraj kojih smo prolazili, budile maštu onih najmlađih tako da su se u nekim oblicima mogli vidjeti obrisi medvjeda, lisice, vuka i ostalih životinja.
U sredini dvosatne ture unutar špilje voditeljica nam je obratila pozornost u nastajanju jednog stalagnata (špiljski stup koji se formira od jednog stalaktita i jednog stalagmita) kojem je potrebno samo 100 godina odnosno 1 centimetar kako bi se oformio kao stup.
Na tu informaciju mašta se probudila i kod onih starijih koji su rekli da će se vratiti za tih 100 godina kako bi vidjeli je li se to uistinu dogodilo.
Doživjeli smo gašenje električne energije unutar jame koja je osvjetljavala put kojim smo šetali i potpuni mrak koji je svim posjetiteljima bio impresivan.
Prilikom izlaska iz špilje vozili smo se žičarom kako bi došli ponovno do početne točke naše posjete te smo napravili pauzu za okrjepu i mali odmor.
Uslijedila je šetnja kroz jeseni obučen u šarene boje krajolik iznad i oko jame gdje su oni najmlađi bili vođe puta kako bi što prije došli u obližnji park za igru, gdje smo napravili još jedan odmor.
Po povratku kući, obavezna stanica bila su Vrata Jadrana i odlazak u McDonalds kojem su se razveselila najviše djeca, a i većina odraslih sudionika ovog izleta.
Zahvalni na jednom lijepo provedenom danu, a prije svega zahvalni našim organizatorima, Ivani i Marku, kao i strpljivim vozačima busa, razigrana i sretna ekipa krenula je na svoj povratak kući.
Puni dojmova i noseći odlično raspoloženje, sa uvijek razigranom maštom prepričavati će se dugo o ovom izletu, a i tko zna, možda za 100 godina netko ponukan ovim izletom ode u Škocjanske jame i provjeri je li se onaj stalagnat spojio ili će prirodi biti potrebno još malo vremena da napravi još više ljepota koje će Škocjanske jame moći ponuditi svojim posjetiteljima.
Autor: Ružica Milković
