Četiri godišnja doba na Oštri

Oštra je vrh i kratka gorska kosa u blizini Gospića, četiri kilometra udaljena od središta grada na zapad – jugozapad od njega. To je jedan od dijelova potopljene gorske velebitske kose u diluvijalne nanose Ličkoga polja koji su nekada bili krška jezera (danas Trnovačke bare, Zablata, polje oko Trnovačkoga Novosela i sve do bara u Divoselu). Tu se nalaze i ostaci staroga podvelebitskoga gorja koje je vremenom razoreno ili utopljeno u novije nabore koji danas čine Velebit. Niz se lijepo vidi počevši od Karauševice, preko Krčmara, Debeloga Brda i Oštre do Debele Glave. Oštra je u tom nizu najviša, izuzev Karauševice, i penje se do 796 metara nad morem u krajnjem istočnom vrhu. Sa svih strana je strma, osim jugozapadne, koja se u četiri vrška polagano snizuje i gubi u polju. Podnožje cijele kose je na oko 560 metara nad morem što daje lijepu relativnu visinu uz dosta strmine. Vizuru je dosta narušio kamenolom na istočnom dijelu i ovaj vrlo lijepi pejsažni objekt je zauvijek tako naružen i gubi na dojmljivosti. Lijep je vidik na siluetu Oštre kada prilazite Gospiću s istočne strane i tada ona djeluje kao vulkanski stožac. Sastavljena je od slojeva krednog vapnenca i sva je pod šumom i šikarom. Okružuju je sela Podoštra, Brda, Rosulje i Trnovačko Novoselo, a blizu je i povijesno mjesto Lički Novi s ostacima velike utvrde na brijegu Gradina uz rječicu Novčicu. U južnom podnožju prolazi uza sam brijeg cesta koja povezuje Gospić i Karlobag (stara Terezijana koja je nekoliko puta rekonstruirana i na pojedinim dionicama izmještena radi potreba modernoga prometa – za spomen na rekonstrukciju u vrijeme vladavine cara austrijskoga Ferdinanda I na njenoj najvišoj točki nalazi se poznati spomenik gradnji i graditeljima – Kubus).

Planinarski je Oštra postala značajna osnivanjem, najprije povjerenstva, podružnice Hrvatskoga planinarskoga društva iz Zagreba (danas Visočica) i posebno dolaskom dr. Ivana Gojtana za njenoga predsjednika prije Prvog svjetskog rata. Tada je uređena pješačka staza od vodene spilje u južnom podnožju do vrha, nazvana Palatinova staza po kojoj se i danas ide na vrh (dio je izmješten radi kamenoloma). Iste, 1914. godine izgrađena je na vrhu drvena razgledna piramida na zemljištu koje je za tu prigodu kupio sam dr. Gojtan. Piramida je uništena pred početak Drugoga svjetskog rata i nije više obnavljana, iako je bilo nekoliko pokušaja da se to učini. Danas je na vrhu nekoliko telekomunikacijskih objekata, a sa sjeverne strane je do pod sam vrh izgrađena 1993. godine makadamska cesta, danas u vrlo lošem stanju. Spilja u podnožju je sačuvana, ali teško dostupna zbog kamenoloma. PD „Željezničar“ započelo je uređenjem staze po svim vrhovima ove, oko dva kilometra, dugačke gorske kose. S vrha, kao osamljenoga vidikovca kojemu ne smeta ništa u njegovoj blizini, u dopodnevnim satima dojmljiv je pogled na niz većine velebitskih vrhova srednjeg i dijela južnoga Velebita, te na sjever na velebitske gorske kose koje su duboko zašle u Liku. Na jugu se u polju ističe gromada Zir i šume bora sve do Metka. U daljini se vide dijelovi jugoistočnog Velebita i donja Lika. Poslijepodne je jasan pogled na grad Gospić i okolna naselja i ličko sredogorje sve do Resnika na jugu, a u daljini se iza Gole Plješivice, Ozeblina i Kremena naziru bosanske planine (Osječenica i Uilica). Sve to se mijenja prema trenutnom stanju vremena i prema godišnjim dobima uvijek isto i uvijek tako različito. Pogled prema sjeveru otežava telekomunikacijski objekt u samoj blizini protupožarne piramide na vrhu.

Uspostava obilaznice „Četiri godišnja doba na Oštri“

Godine 1992. planinari Ante Vujnović i Andrija Benković pokrenuli su odlaske na Oštru uz početak svakoga godišnjeg doba i iste godine ostvarili prvi takav uspon 19. srpnja s petnaest učenika osnovne škole u Gospiću i njihovim ravnateljem Milanom Štimcem. Te godine još se jednom išlo na vrh 17. listopada. Tada je žig bio napravljen od računovodstvenoga pečata iz Meteorološke stanice Gospić. Upisni karton pisali smo na pisaćem stroju svaki pojedinačno. Ta i sljedeće godine bile su ratne te se često, uz planinarski užitak, imalo prilike gledati i slušati eksplozije po gradu i njegovoj okolici. Obilaznica je kasnije dobila pravi planinarski žig koji je izradilo PD „Visočica“ u okviru predviđene obilaznice, radnoga naslova „Od vrha Oštre do Budakova brda“, koja nije ostvarena. Danas ta obilaznica ima svoja četiri prigodna žiga za svako godišnje doba po jedan i svoj upisni karton. Pravila obilaznice i kratka uputa su u najnovijim kartonima upisani na zadnjoj stranici gdje se i vrši ovjera. Od 1998. godine ovu je obilaznicu preuzelo PD „Željezničar“ pod imenom „Četiri godišnja doba na Oštri“. Svaki polaznik koji izvrši obvezu dobiva ovjeru, prigodni, lijepo izrađen bedž i biva upisan u knjigu obilazaka.

Pravila obilaznice

Pravila obilaznice Četiri godišnja doba na Oštri“ su sljedeća: Društvo osnivač za svaki ekvinocij i solsticij u godini organizira izlet na vrh i to uvrštava u svoj godišnji program. Tada se zamjenjuje strai žig novim i nakon silaska pohranjuje u restoranu „Prašina“ u podnožju brda gdje ga svaki planinar može zatražiti na šanku. Svi ostali obilaznici mogu doći u bilo koje vrijeme dok traje godišnje doba i ovjeriti svoj karton. Cijena kartona je 10 kuna, a troškovi dostave na ovjeru i povratka ovjerenog dnevnika padaju na obilaznika. Vodi se knjiga obilaznika u koji se upisuje: ime i prezime, društvo, mjesto, datum ovjere i redni broj obilaska. Nije ograničeno na jednu godinu, bitno je da se otisnu sva četiri žiga.

Voditelj obilaznice: Milan Klobučar

Autor teksta: Andrija Benković, prof.