Nakon duže pauze, naša obiteljska sekcija Mali Medvjedića uputila se na još jednu pustolovinu, a cilj je bio Ljubičko brdo, vrh koji kao da stražari nad Baškim Oštarijama. Iako nas je grad ispratio sa hladnjikavim jutrom znali smo da Velebit sprema svoju prepoznatljivu dobrodošlicu. Čim smo izašli iz auta na Baškim Oštarijama dočekala nas je oštra bura koji nam je odmah zacrvenila obraščiće i potjerala koju suzu na oko od hladnoće, ali istovremeno pročišćujući misli bolje od bilo čega. Roditelji su još jednom provjerili jesu klincima kape dobro navučene preko ušiju, a gojzerice čvrsto vezane i krenuli smo lagano uzbrdo.
Unatoč hladnoći, atmosfera u grupi je bila odlična. Smijeh se miješao sa zvukom vjetra, a svaki korak uzbrdo vraćao nam jeonaj osjećaj slobode koji nam je tako nedostajao. Nebo se polako zatvaralo, a sivi oblaci koji su se kovitlali iznad Baških Oštarija donijeli su i koju pahulju snijega koja nas podsjetila da zima još nije prošla. Izlazak na sam vrh donio je onaj poznati osjećaj sreće. Kratko smo se zadržali ispod vrha da malo pojedemo i napravimo zajedničku fotografiju, te uživamo u pogled na plavi Jadran o otocima s jedne i na vrhove s druge strane što je bila je dovoljna nagrada za trud. Promrzlih obraza i smrznutih prstića, ali ispunjena srca lagano smo sišli do hostela na vrući čaj i kakao planirajući naš idući izlet.
