Dragi moji planinari bio je ovo nezaboravan planinarski vikend, PD “Željezničar” Gospić je aktivno i u krugu najboljeg društva proslavio Dan državnost na jedinstven način, usponom na ponosni Cincar u B i H, te proslavom rođendana naše Marije.
Vesela ekipa od nas 21 planinara spojila je sportski izazov, uživanje u netaknutoj prirodi i vrhunsku feštu.
Uz vodičku i logističku pomoć našeg dobrog prijatelja Luke i
nevjerovatno gostoprimstvo domaćina iz PD “Cincar” stvorene su uspomene za cijeli život.
Opušteni kakvi jesmo nismo se slijepo držali planirane satnice, u startu smo kasnili pa krenuli u 5:20 jer naš Tiho nikako da dođe, a mobitel mu izgleda spava u odvojenoj sobi od njega, tako da smo na kraju krenuli bez Tihe.
Kava i burek u kraljevskom Kninu pa kod Strmice preko granice i eto nas u 9:30 u Livnu. Sve po dogovoru dočeka nas Luka koji nas četvero kupi u svog džipa i preko Bašajkovca idemo do planinarskog doma Kruzi. Put je makadam koji su dodatno uredile ekipe sa quadovima pa polagano vozeći stignemo uživati u krajoliku, a nestrpljivi golfovi dvice nas pretječu bez problema. Oko 11 stižemo do doma na visoravni Krug 1265 m. n. v. tu nam je smještaj i polazište na uspon. Domaćin će stići poslije, ali povjerenje među planinarima se očituje u tom da nam je objasnio gdje je ključ pa se smještamo u naše sobe. Dom nas je osvojio na prvu svojom opremljenošću i urednošću. Presvlačenje, jelo, uzimanje još vode koju nam je domaćin pripremio i u 12 polazak prema vrhu.
Luka nas vodi kružnom stazom preko Jarma, dugom oko 15 km s 850 m ukupne visinske razlike, a predviđeno vrijeme ture je oko 6 sati. Krećemo se nepreglednim livadama i vrtačama, a oko nas je visoravan koja se prostire na više od 200 km kvadratnih. Trava je u ovo doba godine prilično visoka pa krije markacije, ali zahvaljujući našem Luki koji je na Cincaru kao doma sigurno napredujemo prema planini. Pokazalo se da je ponijeti kremu za sunčanje izvrsna odluka, spasio nas Dinko jer je sunce poprilično pržilo. Došli smo do mjesta gdje sa puta staza kreće prema vrhu, tu iskoristili posljednji dobar hlad za kratko osvježenje. Tijekom uspona malo smo usporavali Luku koji bi mogao i istrčati gore, ali mi smo se pravili da uživamo u ljepotama pogleda u biti zastajkujući i hvatajući zrak. Bili smo zahvalni na vjetru koji nas je dobro rashlađivao dok smo penjali grebenom. Jedno tri puta smo mislili da penjemo na sam vrh dok se ne bismo popeli i shvatili da je sljedeći još viši ispred nas pa smo tako prešli i Mali Cincar te konačno popeli i onaj glavni 2006 m. n. v
Sa vrha je pogled koji oduzima dah. Velika, beskrajna krška polja Glamočko i Livanjsko koje je i najveće plavno krško polje na svijetu sa svojih 460 četvornih kilometara, i na jednom kraju omeđeno Buškim jezerom koje je najveća umjetna akumulacija u ovom dijelu kontinenta.
Vide se planinski divovi poput Troglava, Kamešnice, Tušnice, Vrana i Čvrsnice.
Nekada su na ovim visoravnima pasle tisuće ovaca, a sada su navodno dom velikim krdima divljih konja, mada smo mi do sada vidjeli samo jednog pa smo već zezali Luku da ga je naručio kako ne bismo rekli da ih nema. Nakon odmora i obaveznog slikanja sa razvijenim zastavama Društva i naše Hrvatske na vrhu za Dan državnosti ponosni na uspjeh svih nas 21 koji smo krenuli i popeli.
Vraćamo se i pratimo Luku kružnom stazom strmo niz brdo i da, drago nam je što nismo na uspon išli sa ove strane. Oprezno, stalno kočeći nizbrdo stižemo do Švabinih štala, izgrađene su oko 1890 god. za vrijeme Austrougarske, a poznate su kao mjesto gdje je započela proizvodnja Livanjskog sira.
Nedugo zatim iza jednog brežuljka nagrađeni smo prelijepim prizorom, veliko krdo divljih konja, prizor vrijedan divljenja, prelijepe ponosne životinje predstavljaju ono čemu težimo, nesputane i slobodne galopiraju preko valovite travnate visoravni, a mala ždrijebad se igra u sredini krda, dvoje od tih veličanstvenih stvorenja su odigrali i predstavu samo za nas, najprije slučajan susret, malo naguravanja i protestnog glasanja zatim ispreplitanje vratova kao da se grle u pomirenju te odlazak bok uz bok dok im vjetar raspliće grivu, a ispred njih sunce tone prema zapadu, nemam dara za slikanje, ali ovo bih volio imati na platnu, a ovako ću samo kada me budu gušili četiri zida i posao zatvoriti oči i otići na poljane na kojim sam gledajući ova bića osjetio slobodu kao nikad prije.
U 18 h se vraćamo u dom gdje nas već čekaju domaćini sa rashlađenom pivom i kuhanom kavom, pa po osobnim prioritetima netko se tušira, a netko hladi sa Ožujskom. Osjećaj sreće i zadovoljstva što smo se svi uspjeli popeti na prilično vrućem danu u ovih šest sati kružne ture mami osmjehe na lica i svi pričamo i veselimo se u glas.
Uskoro je večera spremna pa smo već dobro gladni prionuli, a roštilj je bio vrhunski uz posebni dodatak našeg dobrog domaćina, Livanjski sir to je bio bonus koji je sve oduševio. Nakon što smo svi dobili trbuhe kao puhovi slijedilo je iznenađenje večeri.
Našoj Mariji je rođendan, a mi se cijeli dan u dogovoru sa njenim Ivicom pravimo da ne znamo, a sad je na red došla ni manje ni više nego torta, nije ju jednostavno cijelu dopremiti iz Livna, ali našem domaćinu i predsjedniku PD “Cincar” Darku ništa nije nemoguće, ispunio je sve dogovoreno i puno više od tog.
Marija i ovim putem ti želimo da ovaj okrugli rođendan proslavljen na ovim prekrasnim visinama Kruza podno Cincara otvori vrata najljepšeg životnog razdoblja. Neka ti životni putevi budu obasjani suncem, baš kao što je bio i naš uspon, te da te na njima prate iskreni prijatelji i dobra energija. Želimo ti još bezbroj osvojenih vrhova, a ni ćemo biti tu da s tobom podijelimo i teške uspone i najveselije fešte.
Poslije torte fešta je mogla početi i bome pjevalo se i plesalo do dugo u zvjezdanu noć, a što je dobro, tamo gdje smo bili susjedima sigurno nismo smetali.
Kada smo odspavali dočekala nas je kava i bogat doručak pa smo malo promukli prepričavali protekli dan, a smijeh je i dalje potvrđivao da je sve za 5.
Opraštamo se sa slikanjem od domaćina uz obećanje za susret ili na Velebitu ili opet ovdje.
Ovaj izlet je pokazao najljepše lice planinarstva, gdje su se gostoprimstvo domaćina i nesebična pomoć našeg Luke povezali u pravo iskreno prijateljstvo koje ne poznaje granice. Veliko hvala svima koji su dali srce da se osjećamo kao kod kuće.
Posebna pohvala ide i našoj ekipi, pokazali su vrhunsku planinarsku etiku te prije odlaska planinarski dom Kruzi ostavili očišćenim i urednim kakav je bio i kad smo stigli, jer nitko nije dužan u planinarskom domu čistiti iza nas, a naša ekipa to zna i zato sam i ponosan i počašćen što sam dio takve ekipe.
Izlet je ovaj drugi dan išao u opuštenom tonu, laganim obilaskom Livna pa vožnjom oko Buškog jezera do Eko etno sela Grabovica gdje smo odlično jeli pa nastavili na granični prelaz Vaganj – Bili Brig, kroz Sinj do Knina i slapa Krčić pa uz male probleme sa kombijem stigli u Gospić prije noći.
Posebno hvala našim vozačima koji su nas cijelo vrijeme pazili i sigurno vratili kućama.
Na kraju, možeš planirati izlete, možeš planirati što ćeš, gdje ćeš i donekle kako ćeš, ali dobre ljude ne planiraš, njih ti pošalje dragi Bog na tvoj put, još jednom velika hvala Luki i našim prijateljima iz PD “Cincar”
Do idućeg puta, lijep pozdra
