5.11.2017. – Početak studenoga , najavljena sunčana nedjelja, uvjeti stvoreni za planinu i ono što je najvažnije, ostvarena želja za osam članova PD Željezničar Gospić, dugo najavljivani izlet, izlet na vrh domovine – Dinara (Sinjal 1831m/v).
Na čelu sa iskusnim vođom Marijanom Ilićem uputili smo se na najviši vrh najdraže nam domovine. Konačno, došao je i taj dan! Standardno i nezaobilazno skupljanje na parkingu preko puta kapelice, od kuda u ugodnoj atmosferi polazimo prema Kninu. Po dolasku u Knin pravimo kratku pauzu kod usputne pekarne, obavljamo kupnju, ne zadržavamo se dugo, nastavljamo vožnju u pravcu Kijeva. Laganom vožnjom od Kijeva dolazimo do mjesta Slavići gdje se uključujemo na makadamsku cestu koja nas vodi do samoga izvora Krčić. Od izvora, odnosno pritoka rijeke Krke odvajamo se prema selu Mirkovići. Znamo gdje smo, podno Dinare, a to i jest naša početna točka uspona. Dok naš svestrani vozač pronalazi parking divimo se iz podnožja, promatramo Dinaru, i zaista, na prvi dojam djeluje veoma impozantno, rekli bi čak i surovo, sada ovaj uspon postaje još veći izazov za osam hrabrih i iskusnih planinara.
Praznimo kobi, teretni ruksaci su na leđima, planinarski štapovi u rukama, a osmjesi na licima… Spremni smo, a prije samog polaska, kao i obično slijedi zajedničko fotografiranje. Kao iskusni planinari odabrali smo nešto kraći i zahtjevniji uspon, odnosno uspon tzv. „Jogurt stazom“ čiji je naziv vrlo zanimljiv. Staza je osim uz markacijske oznake markirana izrezanim dijelovima plastičnih boca od jogurta, zanimljivo! Nastavljamo kretanje atraktivnom stazom, uspon postaje sve strmiji i zahtjevniji, ali naše noge to ne osjete jer pogledi i prizori zbilja postaju zadivljujući. Dolazimo na visoravan Samar gdje je predviđeno vrijeme za kratki odmor i okrjepu, kao i nezaobilazno fotografiranje. Na istom mjestu susrećemo planinarsku grupu u sastavu 40ak mladih ljudi, odnosno polaznike planinarske škole PDS Velebit iz Zagreba. Razmjenjujemo iskustva, prepoznajemo neka lica, ranije upoznata, a gdje drugdje nego na našem Velebitu! Naš uspon nastavlja se, i postaje sve strmiji, nastavili smo nešto sporije, uz znatno više opreza. Pogled sa staze doseže do okolnih vrhova kao i do ostalih atraktivnih dijelova Dinarskog gorja. Nailazimo na gustu klekovinu, zatim na dijelove kršljivih stijena i oronulog kamenja, možemo reći da je to najzahtjevniji dio staze, sigurni smo da se približavamo vrhu domovine, i zaista, tu smo – na vrhu domovine, Sinjal 1831m/v, ovo je poseban osjećaj, emocije su velike kada čovjek stoji na najvišoj točki domovine s koje pogled seže veoma daleko, u svim pravcima, na planine Dalmacije, do BiH, Troglava, na Cetinjsko i Livanjsko polje, kao i na Peručko jezero. Na vrhu lagano osjetimo opjevani „vjetar s Dinare“ , što je također poseban doživljaj na vrhu domovine. Sretni i rumeni praznimo ruksake, obavljamo zajedničko fotografiranje, a sada već nešto manje teretni napuštamo vrh domovine i spuštamo se po otvorenom terenu do planinarske kuće Glavaš. Staza je uglavnom obložena siparom i dosta je strma. Osam planinara dolazi kod planinarske kuće Glavaš, a to znači da su uspjeli u svom naumu i popeli se na vrh domovine – Sinjal (1831m) i doživjeli onaj isti neopisivi osjećaj slobode kad si svjestan da je samo nebo iznad tebe!
Marija Pađen