Prva subota u srpnju je već tradicionalno dan kada naše Društvo slavi rođendan (ovaj put 52.) te ujedno imamo pohod na Visočicu kao spomen na prvi organizirani uspon gospićkih planinara na naš najdraži vrh koji je bio prije 127 god. (1898 god.). Pripreme za naš dan trajale su pa slobodno mogu reći od prošle godine i prošlog rođendana, pošto Društvo nema svoj dom niti prostor gdje bi moglo organizirati ručak, zabavu za planinare, a niti održavati svoje redovne sastanke ovisimo o dobroj volji dobrih ljudi pa u to ime još jednom veliko hvala Parku prirode Velebit, Elektroliki Gospić, Kulturno informativnom centru kao i Razvojnom centru Ličko senjske županije koji nam ovisno o mogućnostima rado ustupe svoj prostor, a sa sadašnjim brojem članova 268 koji je i dalje u porastu svakako bi nam dobro došlo i trajno riješenje.
Članovi Društva su kao i uvijek kada je najpotrebnije zasukali rukave i odradili dobar posao, od čišćenja i uređenja staze, pribavljanja klupa, stolova, frižidera, pića, graha i opet su naše planinarke naše Dame nadmašile sva očekivanja sa kolačima i količinom i kvalitetom, veliko hvala svima koji shvaćaju da smo Društvo svi mi i da samo zajedno možemo postići da nam bude još bolje.
Subota jutro 7 h već smo kao pravi domaćini u Rizvanuši, raspoređujemo zadaće i kolače i piće dobrodošlice vozimo do polazišta pohoda.
Dolaze pomalo planinari iz cijele Hrvatske, nisu velike grupe, ali radujemo se svakom društvu koje je stiglo ipak nam je konkurencija Thompsonov koncert, a mi ćemo bar malo rasteretiti gužvu u Zagrebu i iskazati ljubav domovini na našoj planini.
Zadnji su nam stigli prijatelji iz Čakovca i pohod je mogao krenuti, pošto smo izvidili stazu prethodnih dana odlučili smo zbog velikih vrućina skratiti malo rutu pa su se planinari sa autima odvezli još do Alanka i onda nastavili pješke novom protupožarnom cestom do naše staze.
Ugodnom hladovinom kroz šumu do naše kuće vodili su naši vodiči, ekipa se podijelila u dvije grupe bržu su vodili Jele i Zele, a sporiju Sistem i Dubravka, pazili su na sve, bodrili i pomagali odlučni da sve dovedu na našu ljepoticu Visočicu.
Mali odmor kod naše kuće i pogled na gradilište gdje će na mjestu starog Gojtanovog doma koji je dva puta uništen, prvi put u 2.svjetskom ratu i drugi put u Domovinskom, ali poput Feniksa ustat će iz pepela i po treći put zahvaljujući volji i želji ljudi kojima je planinarstvo i naš Velebit vječna ljubav te će pružiti sigurno i ugodno utočište svima kojima bude neophodan odmor i opskrba dok borave na našoj planini. Iskreno se nadam da će izgradnjom jednog ovako dobrog objekta po uzoru na naše susjede Slovence, Austrijance, Talijane i kod naših sugrađana se javiti veći interes za upoznati čari Velebita i da će postati svjesniji kakvo nam je bogatstvo ostalo u naslijeđe i zašto se svi moramo truditi da ostavimo pokoljenjima iza sebe isto takvo jer nemjerljiva je vrijednost naše prirode, a to najbolje spoznamo kada se sjedinimo s njom pod zvjezdama na vrhu planine.
Vođeni ovim mislima osnovali smo i našu Obiteljsku sekciju – Male medvjediće koja je vrlo aktivna, a danas je sa nama i na našem pohodu pa su naši mališani po prvi put popeli na vrh naše kraljice i u njihovim osmijesima i očima kada su stali na vrh, u njihovoj opčinjenosti ljepotom koju vide svud oko sebe dobili smo potvrdu da dobro radimo i stvaramo nove ljude koji će nastaviti voljeti i čuvati ovo što nam je od Boga dano.
Pohod našeg Društva na Visočicu sigurno jest među kondicijski zahtjevnijim pohodima, ali nagrada u ljepoti na vrhu je garantirano među najboljima o čemu može svjedočiti preko 100 planinara sa ovog pohoda.
Nakon fotografiranja i snimanja nečeg što niti jedan objektiv ne može dočarati u punoj ljepoti krenulo se nazad jer u Rizvanuši čeka izvrstan grah i hladna piva.
U Rizvanuši je vrijedna ekipa dočekala sa svim pripremljenim da prava fešta može početi pa smo se potrudili da gladne nahranimo i žedne napojimo te nikom nije nedostajalo ni ptičjeg mlika.
Za desetak društava iz cijele Lijepe naše podijelili smo zahvalnice, a posebno smo izradili i za našeg planinara iz Medvjedića koji se danas posebno istaknuo zamalo osvojivši dva vrha i Panos i Visočicu, cijenimo mi i to “zamalo” jer najgore je i ne probati, a Zvone je bome probao.
Zabava se nastavila uz Nevena Nešu Vojića koji je kao pravi One Man Show uspio raspjevati i rasplesati cijelu ekipu sa odličnim repertoarom popa, rocka, klapskih, ma svega, a i naš Kiki je pokazao svoj talent na klavijaturama.
Posebno veseli što je cijela naša proslava izgrađena kao prava obiteljska fešta, djeca su na livadi igrala nogomet, badminton, lovice, odrasli pjevali i plesali, stariji članovi ugodno čavrljali i prebirali uspomene, na jednom mjestu spojile su se sve generacije i uživale u zajedničkim trenucima.
Najuporniji su dočekali kasne sate odnosno rane jutarnje i sve je proteklo u najboljem redu.
Nedjelja ujutro već u 9 najvrjednija ekipa se već vratila, uredila i zategla kuću te vratila sve posuđeno kako i treba da čistog obraza možemo pitati i idući put.
Još jednom hvala svim članovima koji su se aktivno uključili u pripreme kao i u završni dio čišćenja, ljudi predobri ste.
Posebno hvala Nacionalnom parku Plitvička jezera, gospićkoj stanici HGSS-a, pekari Tušak, Ivanu Šimuniću, restoranu Prašina, poduzeću Lika ceste i Javnoj Vatrogasnoj postrojbi Gospić na njihovoj pomoći svi ste odigrali bitne uloge pomažući nam da promoviramo našu Liku i naš Gospić u najljepšem svijetlu.
Lijep pozdrav do idućeg puta,
Milan Jurjević
