Dragi naši planinari malo sam se zalijenio, ali evo ide opis Susreta.
70 ih godina tadašnji planinari su došli na ideju da Lika i Dalmacija kao susjedi sa najvećim i najljepšim planinama u Hrvatskoj zajedno se okupe jedan put godišnje i rade ono što najviše vole, druže se planinareći i slaveći prirodu koja nam je dana na čuvanje.
Točno prije 50 godina 1975. god. na istom mjestu na Zavižanu je održan 4. susret i to je bio posljednji pravi veliki, a već iduće 1976. god. na Mosoru zbog više razloga nije bio osobito uspješan te je nakon toga ideja o susretima zamrla sve do prošle godine.
Idejni začetnik obnavljanja susreta je Ivan Šporčić, predsjednik Planinarskog saveza Ličko Senjske županije, ujedno i predsjednik PD Gromovača iz Otočca.
Nakon što nam je Ivan predstavio ideju Lička društva su se u većini i složila sa istom, svjesni mogućih problema u začetcima tako velikih događaja, ali sa iskrenom željom da se pokrene za budućnost.
Kao predstavnik planinara Like dobio sam zaduženje od Ivana da ideju izložim Dalmatinskim društvima na susretu planinara Dalmacije koji se 2024.god. održavao na Hvaru i sudjelovalo je nas 27 iz Gospića.
Na sastanku društava iznio sam prijedlog za susrete i nakon kraće rasprave prihvaćeno je da se susret održi drugi vikend u 8.mj.2025. na Zavižanu.
Bilo je dobronamjernih kritika na datum održavanja zbog sezone na moru i zauzetosti ljudi, ali neki drugi termini bili su već popunjeni ostalim događanjima pa je ostalo kako je i predloženo.
Događaj je uvršten u kalendar HPS a i time su učinjeni prvi koraci ka oživljavanju tradicije.
Došao je i datum održavanja susreta pa smo se u petak 8.8. našli na Krasnu u upravnoj zgradi Nacionalnog parka Sjeverni Velebit gdje smo poslušali dva odlična i zanimljiva predavanja.
Prvo je održao Ivan Juretić arhitekt i obožavatelj planina i planinarenja, čovjek kojemu možemo zahvaliti na njegovim snovima i vizijama koje pretače u domove, kuće i skloništa za nas planinare. Njegovi projekti za koje svi znamo su sklonište Šugarska Duliba, Ždrilo, Rossijeva koliba, sklonište Miroslav Hirtz, planinarski dom Hahlić, sklonište “Izvaljeno jaje” na Učkoj, a sudeći po Ivanovoj dječačkoj razigranosti i
zanesenosti kada priča o tim objektima i planinama mislim da ćemo uživati u još puno novih osmišljenih i izvedenih upravo zahvaljujući njemu.
Kako kaže sam Ivan : ” Važno mi je da svatko ko dođe u prostor koji sam osmislio i napravio doživi i osjeti dušu tog prostora. Želim postići to da ljudi kada posjete, vide i uđu u neki od mojih objekata, više nikad ne mogu taj objekt zaboraviti. Da im on prenese pozitivne emocije i energiju, potakne na razmišljanje i kreativnost “.
Svi mi koji smo posjetili objekte koje je Ivan osmislio znamo da je postigao i više od ovog što priča, postigao je da poželimo ostati na tim mjestima i uživati u skladu prirode i čovjekovog djela, hvala Ivane.
Nakon predavanja o objektima na red je došao Krunoslav Rac fotograf i pisac te nam predstavio svoju novu knjigu Tragom medvjeda, Krunoslav je dobitnik mnogih nagrada na natječajima fotografije.
Veliki dio svog vremena provodi na Velebitu gdje je većim dijelom i nastala knjiga koja ima usmjeren tekst popraćen iznimnim snimkama koji su nastali sa danima i danima praćenja života medvjeda, a njegovo predavanje nam opisuje puno doživljaja kroz sve te dane izdvojenosti od ljudi i uklopljenosti u medvjeđe obitelji.
Dao nam je na razmišljanje o našem utjecaju na životinje i prirodu i na našu obvezu da sve to sačuvamo za buduće generacije.
Nakon predavanja malo se zasladilo i zamenzilo, popričalo i zapjevalo, a zatim neki su se odmah zaputili na Zavižan u Dom čekati jutro, a ostali kući na brzo spavanje.
Ujutro 9.8. nas devet se zaputilo iz Gospića u 5:30 te uz jednu kavu stigli prije 8 na Zavižan.
Zakuska za dobrodošlicu i spremanje za planinarenje.
Okupilo se ukupno 70 ak planinara iz Like, Senja, Dalmacije, Primorsko goranske županije, moglo se birati između tri težine staze, a većina je odabrala srednju 6-8 sati hodanja.
Sjeverni Velebit je prelijep i kada čovjek ne bi niti maknuo nikuda od Doma Zavižan nauživao bi se ljepote, a kamo li kada krene kroz šumu i preko kamena na vrhove.
Srednje teška staza nas je vodila kružno na Pivčevac 1676 m (ime je dobio po tetrijebu – pivcu) sa njega se pruža pogled na V. Zavižan, Mali Rajinac, te Rožanske i Hajdučke kukove, zatim idemo na Veliki Zavižan 1676 m koji glasi za najposjećeniji i najpopularniji vrh Velebita, vrh je i stanište strogo zaštićenog krškog runo lista, a sa vrha je izvanredno lijep vidik na more i otoke kao i na dobar dio Velebita.
Vrijeme nas je služilo odlično, sunce i malo vjetrića, a zrak čist i pogledi nesmetano u svim smjerovima, po sretnim licima planinara znamo već tad da je susret uspio.
Nakon Velikog Zavižana spuštamo se do Botaničkog vrta te ekipa koja se odlučila za kraću stazu odlazi prema Domu, a mi nastavljamo na Balinovac 1602 m , ovdje je za razliku od prva dva vrha prilično stjenovito tako da raznolikost staze ispunjava sve prohtjeve, a došli su i naši Dalmatinci na svoje, puno im bolje leži kamen nego nama što jest, jest.
Balinovac također ima lijep pogled na more i otoke tako da slikanje i uživanje u prizorima traje.
Sa Balinovca grebenom idemo na Veliku (Zavižansku) Kosu, tu je zahtjevnost staze po stijenama i kamenju malo veća, ali svi prolazimo bez većih problema. Uspinjemo se na Veliku Kosu 1620 m odakle sretni vidimo i naš cilj odakle smo i krenuli ujutro Dom Zavižan, pomalo nestrpljivi spuštamo se u Dom i čeka nas izvrstan grah sa kobasicama i slaninom te naravno hladno pivo.
Obratili su nam se predsjednik saveza Like Ivan Šporčić i udijelio zahvalnice, predsjednik saveza Dalmacije Zvone Ajdučić zahvalio svima na dolasku i obećao iduće godine još veći broj društava sa juga, a gospodin Gojko Majetić nekadašnji predsjednik Gromovače i jedan od osnivača tog društva, te svjedok ovog Susreta 1975.god. nije krio sreću zbog toga što smo kako kaže ponovno zapalili plamičak i pokrenuli ove susrete sa našim prijateljima iz Dalmacije.
Predsjednici društava i saveza održali su i sastanak na kom je dogovoreno da će iduće godine susret planinara Like i Dalmacije također biti održan na Zavižanu drugi vikend u rujnu, a 2027. god. predsjednik saveza Splitsko dalmatinskih planinara Zvone Ajdučić je prihvatio organizaciju u Dalmaciji.
Nastavilo se poslije sa pjesmom, plesom i druženjem uz prelijepi zalazak sunca, nebom sa milijun zvijezda i punim mjesecom koji se činio tako blizu kao da bi ga sa Velike kose mogao dodirnuti. Sve je to imalo pozitivnog utjecaja pa su se razvili i dobri međunarodni odnosi naših planinara sa gošćama iz inozemstva, a ja sam opet razmijenio dres sa kolegom iz Gromovače, srećom ovaj put bar veličina odgovara.
U nedjelju 10.8. po želji se još mogla posjetiti Kuća Velebita uz stručno vođenje i sa tim je završio ovaj Susret obogaćen novim prijateljstvima, i dijeljenjem sreće u druženju i planinarenju.
Lijep pozdrav svima do idućeg puta 🙂
