Opis izleta malo je kasan,
Ali samo zato što je
prvoklasan.
Čekao sam da se dojam slegne
Da mi nešto u opisu
ne pobjegne.
Devet “Željezničara” u subotu u osvit zore
krenulo kombijem na more
A usput će popeti i na
neke gore.
Dva muškića i sedam dama novu priču stvara,
odlučujući uveličati proslavu Dana hrvatskih planinara.
Prođosmo točku koja je na pola puta između ekvatora i Sjevernog pola,
pa stadosmo na kavu kod Novog Vinodola.
Od Vinodola skokom na dom Poklon
gdje je sve već spremno da se krene
na uspon.
Stotine planinara, zagrljaji, poljubci, poznata lica,
Uvijek kad se nađemo
sretni smo ko dica.
Stazom kroz šumu do samoga vrha
Puni planinarskog duha
Sopćemo, pušemo,
stenjemo,
ali metar po metar mi se penjemo.
Stazom mekanom kao tepih kroz šumu u hladu
Popesmo se do vrha mada smo putem gubili nadu.
A na vrhu Vojak
osjećaj je dvojak
Sa stare kule vide se vrhovi, šume, pašnjaci, bijeli oblaci
Mnoštvo otoka u daljini
osjećaj kvare samo odašiljači u našoj blizini.
Odmorili malo i pojeli slanine u čas
pa se zaputili stazom do vrha Plas.
Staza je prelijepa i šuma čarobna
Ima i čangrizala ali
neda se naša Ivana.
Sami vrh Plas..
razočarao je nas.
Nastavili smo dalje odmah,
vratili se na Poklon i pojeli grah.
Domaćin je podijelio zahvalnice i svakom poklon prigodan,
Pa smo se zatim zaputili u naš hostel u Lovran.
17 kilometara vijugajući cestom,
Prošli smo s pjesmom.
U prelijepom hostelu Link tik do mora,
Tuširanje, presvlačenje i malo odmora.
Zatim opet ona ista vijugava cesta,
Jer kod doma nas
čeka fešta.
Od pjesme i veselja planina odzvanja,
I trajalo je dok nismo vidjeli konja.
Konj je bio pravi neki su išli i na jahanje,
A mi ne vjerujuć očima
shvatili smo da je vrijeme za spavanje.
Ujutro kada nam oči više nisu bile sanjive,
Spustili smo se dolje na doručak za kraljeve.
Ne mogu ne pohvaliti gospođu Miru
Koja nam je nosila sljedove kao na piru.
Neke od nas noge muče,
Jer im je šetnje bilo dosta jučer.
Oni odlučuju bućnut se u more,
A mi ostali odosmo na Lungo Mare.
Krenuli smo iz Lovrana šetnicom 12 km dugom, carskom,
A završili u malom Volovskom.
Usput smo se divili vrtovima Amerikanskim,
I hotelima Opatijskim.
Obavezno slikanje kod Djevojke sa galebom
I laganini šetnja rivom.
U Volovskom hladna piva,
Sunce prži nema veze nek je glava živa.
Od Volovskog do Lovrana nazad brodom,
Kapetan nas časti vinom ko vodom.
U Lovranu pokupili naše preplanule kupačice,
Pa krenuli na ručak do Crikvenice.
Nakon obilnog ručka iza leđa nam je ostala Učka
A mi preko Vratnika
jer eto već sutra radnog ponedjeljka.
Cijelim putem smo prepjevali
I pjesmom osjećaje podijelili
Makar neke pjesme više nikad neće zvučati isto,
Ovo putovanje je bilo zadovoljstvo čisto.
Lijep pozdrav svima do idućeg puta
P. S. Obećavam povratak u normalne opise.
Autor: Milan Jurjević
