Za hrvatske planinare je ovaj susret najvažniji dan u godini, dolaze društva iz cijele domovine, to je susret starih prijatelja, stjecanje novih, to je prilika za dogovor o zajedničkim turama i posjetama kod društava iz drugih krajeva.
Ove godine se nezgodno poklopilo sa danom Pohoda za hrvatske branitelje poginule na Velebitu, a naše Društvo tradicionalno u velikom broju ide na Pohod pa je samo nas troje bilo u izaslanstvu u
Biteliću.
Marija, Lela i ja smo krenuli u petak poslijepodne i stigli predvečer na visoravan Vrdovo, dočekali su nas napravljeni šatori i vesele ekipe već pristiglih planinara.
Večer je protekla uz pjesmu i druženje te malo raniji odlazak na spavanje pošto nas sutra čeka planinarenje.
Tek tad sam shvatio da od hrpe stvari koje sam ponio, zaboravio sam glavnu, a to je vreća za spavanje bez koje će u šatoru biti malo nezgodno. Srećom su dobri ljudi dali deke pa nisam previše cvokotao do jutra.
Ujutro krećemo na Mali Maglaj 1455 m, laganini se popnemo, a odozgo su prelijepi pogledi na Dalmatinsku zagoru, Cetinsku krajinu i susjednu Bosnu i Hercegovinu.
Lijepo se vidi Troglav najviši vrh Dinare, a u daljini Cincar koji smo već posjetili ove godine, Vran, Čvrsnica i cijeli masiv Kamešnice, a podno nas visoravan Vrdovo, Peručko jezero, Cetinsko i Livanjsko polje.
Vrlo blizu na bosanskoj strani je i 20 m veći Veliki Maglaj pa tko je htio jednostavno je grebenom mogao i na njega.
Povratak do doma i degustacija četiri vrste jela, domaćin se dobrano potrudio, hrana je bila vrhunska.
Lela je sa našim dobrim starim prijateljima iz PD Sveti Jakov Bitelić dogovorila spavanje u domu tu drugu večer, ljudi su nam ustupili svoja mjesta, hvala im od srca.
Večer je bila i više nego dobra uz svirku odličnog benda koji nas je zabavljao i na Hvaru prije par godina pa smo se opustili sa svima ostalima i druženje je potrajalo do kasnih sati.
Sa našim domaćinima dogovor je pao za iduću godinu i uspon na Troglav.
Nedjelju nakon buđenja oprostili smo se sa svima i polako nazad, najprije malo na tvrđavu u Kninu pa do slapa Krčić, a onda nas je Marija provela i do izvora Zrmanje pa su ova tri dana bila pun pogodak i ispunila sva naša očekivanja.
Lijep pozdrav svima do drugog puta.
