Događaji od proteklog produženog vikenda su dosta članova našeg društva angažirali na raznim mjestima, potrudit ću se kroz ljedeće objave osvrnuti na sve, ali prvo što je svakako hvale vrijedno jest radna akcija na našoj Kuginoj kući.
Ideje i planovi za izradu nadstrešnice-
pečenjare i drvarnice se razvijaju već dvije godine. Oba projekta su prijeko potrebna uz našu kuću i napokon ove godine poklopile su se želje i mogućnosti. Prikupilo se novca za materijal, a dobar dio građe je donirao i naš Nikola Brkljačić, hvala Nikoli od srca. Ostalo je sabrati ekipu koja će zapeti i odraditi posao.Tu na scenu stupa naš Goran kao glavni planer,organizator i čovjek sa vizijom. Glavni,a ovaj put i jedini pomagači bili su Ćoa,Ivica i Mario koji su kao i prošle godine kada su se stavljali zidni paneli bili desna Goranova ruka, a bome i leđa.U četvrtak poslije podne se došlo na noćenje da bi se u petak sa svanućem moglo početi raditi i da sve čeka spremno. Ja sam spremio večeru, a Marija, Lela i Martina su uskakale i pomagale gdje god treba pa i bile dobri domaćini planinarima koji su tu večer spavali kod nas na kući. Petak su dečki i Marija ostali sami i radili kao da ih je deset a ne petero. Jele i njen Edi su im donesli ručak i dobro ih nahranili, a to im je bila jedina prava pauza taj dan.Jele je bila i domaćica za punu kuću planinara koji su po povratnim informacijama presretni i prezadovoljni kućom i gostoprimstvom.
Subotu ostaju Goran, Ivica i Mario sami i nastavljaju kao da prošli dan nisu radili od jutra do mraka, a Jele je opet spremila i dovezla ručak za njih, te bila domar za novu grupu planinara. Mario i Ivica zbog osobnih obveza odlaze, a Goran nedjelju nastavlja sam finiširati ono što može,navučene su špalete oko prozora i postavljeni limeni opšavi na prozore i vrata kuće. Što god napisao, koliko god puta rekao hvala ovim vrijednim ljudima malo je, a pogotovo Goranu koji je danima prije akcije prikupljao sve potrebno, sa Zelom odvezao veći dio do kuće pa onda opet u četvrtak natovario na svoj auto kao na traktor i dovezao ostatak. Zbog takvih ljudi koji ne žale svoje vrijeme ni trud , koji čine i više od onog što bi bilo tko očekivao kako bi bilo bolje svima nama, a i svim planinarima koji odluče boraviti u našoj kući, baš oni takvi vrate smisao svemu za što se trudimo oko Društva.Ovaj put kao i puno puta prije to su bili oni, ali i svi oni koji neumorno markiraju staze, sudjeluju na radnim akcijama, u pripremi drva, instaliranju struje u kuću, pomažu u organizaciji i vođenju izleta, čiste naše kuće, spremaju kolače za naše proslave, voze na izletima, predstavljaju Društvo na pohodima i proslavama drugih Društava, pomažu planinarima iz drugih krajeva na nasem Velebitu, e svi ti ljudi su srce našeg Društva i bez takvih Društva nebi niti bilo, još jednom hvala svima.
Lijep pozdrav do drugog puta
