Nakon tri dana kišetine u nedjelju je bilo nade da neće padati. Nada se našla u praćenju prognoza, Ćoa, Goran i ja smo tražili između 5 različitih dok nismo našli onu koja obećava sunce.
Rano jutro pola sedam sve je već spakovano u Goranovoj maloj putujućoj radioni i kreće se ka našoj kući. Najveća sumnja je bila u efikasnost motorki koje imamo, a bez njih srezivanje građe baš i ne bi išlo pa smo ponijeli sva trojica sve što imamo 5 komada od muzejskih primjeraka do savremenih na baterije i bome dobro da jesmo, svaka od njih je je taj dan odradila koliko je mogla.
Građa je donacija od našeg Nikole Brkljačića, a krov od Milana Vukelića, hvala im i ovim putem. Uprli smo nas trojica od 8 h pa sve do noći i naglavnih lampi i bome se drvarna podigla, a bila je prijeko potrebna jer sve ove godine kada bismo spremili drva ona bi ostajala vani na otvorenom, čim bi kiša pala ili snijeg više nisu bila za koristiti dok se opet ne osuše. Sada će svi planinari koji uživajući na Velebitu odluče u našoj kući potražiti prenoćište napokon imati i drva kojim će se moći ugrijati u hladnim planinskim noćima.
Velika hvala Goranu na upornosti i znanju, a Ćoa i ja smo dali sve od sebe da mu budemo dobri pomoćnici. Posjetili su nas i naši Jele i Marko, podpredsjednica je bila zadovoljna viđenim 🙂 a svi zajedno se veselimo druženju ovdje uz roštilj već u ovu subotu. Ova kuća je naš dom u planini, naše mjesto koje već generacije planinara više od dvadeset godina gradi, dograđiva i čini ljepšim i boljim za sve planinare. Stvarno bih volio da je svi tako doživljavamo, kao našu kuću i da sa ponosom gdje god odemo možemo reći mi smo PD “Željezničar” Gospić, a Kugina kuća je naša, i da možemo sve pozvati kod nas znajući da će im biti dobro. Da na drugim mjestima nema ljudi koji isto ovako paze na svoje objekte ne bismo ni mi mogli ići i planinariti jer ne bi imali siguran smještaj, zato smo obavezni čuvati ovo što imamo i za nas i za druge.
Lijep pozdrav svima do drugog puta
