Ista scena, drugi put, kao i prošle godine inicijator susreta planinara Like i Dalmacije Ivan Šporčić predsjednik Gromovače organizirao je ovaj događaj pokušavajući oživjeti lijepo zamišljenu priču iz 70-ih godina.
Posljednji susret prije ovog lanjskog je bio baš na Zavižanu 1975. godine o čemu svjedoče i zapisi na samom planinarskom domu.
Znamo da treba vrijeme i inicijativa da bi se nešto pokrenulo pa je Ivan odmah prošle godine nakon sastanka i razgovora sa kolegom iz dalmatinskog Saveza pristao da bude domaćin i ove godine uz obećanje da će se prijatelji iz Dalmacije potruditi za 2027. godinu.
Rečeno učinjeno, PD Gromovača je uz proslavu svog dana društva objedinila i ovaj susret, a rezultati su svakako bolji nego lani. Odazvala se većina ličkih društava ukupno pet kada ubrojimo i naše drage Senjane i četiri društva iz Dalmacije, ovim putem hvala svima koji su mogli doći.
Zavižan je dostupan svima osobnim autom, a ljepše mjesto za planinarski dom mislim da ne postoji u našoj domovini što god netko rekao, zato mi je pomalo žao da ćemo se zaletjeti u inozemstvo, a da prije toga ne vidimo naše ljepote koje nigdje drugdje nećemo naći. Zato apeliram na svakoga tko voli planine.
Dođi ovamo u proljeće kada još uvijek snježni nanosi u usjecima i vrtačama bljeskaju na suncu dok na njihovim rubovima izbijaju prvi šafrani i unose žive boje u sivilo kamena, udahni najsvježiji i najbistriji zrak, osjeti miris vlažne zemlje, smreke i doživi nezaustavljivo buđenje prirode koje proljeće donosi.
Dođi ovamo u ljeto kada u nizinama jara ne da živjeti, kada noću kod kuće moraš paliti klimu, dođi na Zavižan ovdje ćeš noću obući jaknu ovde ćeš uživati u bojama tisuća cvjetova, vidjet ćeš najljepše zalaske sunce, a noću ćeš imati najljepši pokrivač od bezbroj zvijezda.
Dođi ovamo u jesen doživi jutro u kojem ćeš biti obasjan suncem dok doline prekriva nepregledno more magle, a iz tog mora ponegdje samo kao brodići koji plutaju vide se naši Jadranski otoci.
Dođi i vidi šumu koja se prelijeva u najljepšim bojama koje ćeš ikada vidjeti dođi i poželjećeš ostati zauvijek.
Dođi na Zavižan zimi, to još nisam ni ja bio, ali vjerujem sjaju u očima našeg Ćoe kada mi priča o mističnoj tišini, o svjetlucavom plesu pahulja nošenih vjetrovima koji ovdje klešu skulpture koje se mijenjaju svakim novim zapuhom,
a jele i borovi zaogrnuti u bijele plašteve pod svojim skutima prave dom i srni i zecu skrivajući ih i od vjetra i od neželjenih pogleda.
Tada u planinarskom domu obavijenom debelim slojem leda kroz prozore išarane mrazom treperi toplo žuto svjetlo svjedočeći o ljudskoj toplini u ovom polarnom ambijentu, svjedočeći o ljudima, o obitelji koja ovdje boravi generacijama kroz šest desetljeća i pruža sigurno utočište svima u bilo koje godišnje doba. Nevjerovatna volja i upornost koja treba za stalni život ovdje ne može proizići iz ničeg drugog nego iz nevjerovatne ljubavi za ovaj čarobni komad zemlje, ljubavi koja kao i svaka prava daje sve i traži od čovjeka sve.
Zbog njih ovaj dom nije samo kamena zgrada on je utočište u kojem već generacijama gori neugasivi plamen koji čuva obitelj Vukušić.
Očito je da starim pa mi misli usred rečenice odlutaju na nešto drugo ( u povjerenju takav sam oduvijek samo je sad izraženije 😅 ), ali ako sam bar jednog čovjeka nagovorio da posjeti ovo prelijepo mjesto neće mi biti žao pisanja.
Uglavnom naš susret ove godine je započeo oko 8:00 h a sam početak popraćen je pravom buretinom koje se ni studeni ne bi postidio tražile su se kape i rukavice po dnu rusaka. Čašica pića, topla kava i te kako je dobro došlo.
Ukupno preko 80 planinara podijelilo se na ponuđene lakšu i težu stazu pa čim smo krenuli i spustili se malo niže od doma bilo je i toplije.
Krenuli smo kružno na Pivčevac 1676 m i uživali u onom dijelu planinarstva koje osobito volim, a to je upoznavanje ljudi koji su slobodnog duha koji vole iste stvari kao mi, priča sa ljudima koji se uvrijede ako im kažeš vi jer planina povezuje brzo i čvrsto, a pružena ruka na stijeni nije od neznanca jer tu smo svi isti.
Sa Pivčevca na Veliki Zavižan 1676 m, uživanje u pogledima na more i otoke pa nizbrdo do botaničkog vrta i opet gore na Balinovac 1.602 m, malo alpinizma i pogon na sve četiri i uzbrdo i nizbrdo pa nastavak na Veliku Kosu 1.620 m sa Velike Kose osjetimo već zapršku od graha u domu pa nakon šetnje od pet šest sati pomalo izgladnili požurimo na pivo i topli grah.
Po svjedočenju onih koji grah vole bio je genijalan kažu skoro ko gulaš, svega ima u njemu ma grah se ni ne osjeti ( nisu me nagovorili ) poslužio mi je i pršut iz ranca.
Druženje, priča i guštanje uz pivu i kao što rekoh najljepši pogled nadaleko.
Dogovor sa predstavnicima dalmatinskih društava da potaknu svoje na susret iduće godine, susret bez puno komplikacija u u sklopu proslave nekog dana društva iz Dalmacije kao što je to ove godine napravila i Gromovača pa smo se tako i rastali u dobroj vjeri kako će se to i ostvariti.
Nas 11 iz Željezničara bilo je više nego zadovoljno dobro ispunjenim danom u planinarenju, druženju i ljepoti koja nam je svima nadohvat ruke.
Lijep Pozdrav svima do idućeg puta
