.
Eto ga šećer je ostao za kraj! 😊
Šesnaesta staza, šesnaesta na našem popisu i posljednja koju smo ove godine trebali urediti. Nakon nje zatvaramo ovogodišnji krug, a od iduće godine ponovno krećemo ispočetka, pomalo i redom, po stazama kojima će ponovno trebati naše ruke, alat i kistovi.
A za ovu se stazu pričalo da nas neće baš maziti. 😄
Staza Krč – Lišćani bunari dugačka je oko 7 kilometara, a za njezin prolazak potrebno je otprilike dva i pol sata hoda. Naravno, kad se staza uređuje i markira, tih se dva i pol sata vrlo lako udvostruči, pa i utrostruči.
Znali smo i da je staza prilično zarasla i da će trebati puno posla, pa smo u pozivu članovima posebno naglasili da nam treba što više muških ruku. I dobili smo ih! Na radnu akciju prijavilo se čak 17 ljudi, nekoliko žena i poprilična ekipa dečki spremnih za ozbiljan posao od kojih je par oravdano odustalo.
Posebno nam je bilo drago što su nam se u akciji pridružili Stipe Pavelić iz Gračaca i Jerko Trošelj iz Zagreba. Od naše ekipe tu su bili Dinko Šimunić, Tomislav Dopuđ, Milan Štajdohar, Milan Klobučar, Paula Perković, Josip Kraljić, Milan Pavelić, Marija Pavelić i Igor Šikić, uz ostatak vrijedne ekipe koja se prihvatila posla.
Meni je ovo bio prvi put na ovoj stazi i moram priznati da sam se oduševila čim smo krenuli.
Naravno, prije samog početka trebalo je riješiti i malo logistike. Tu su nam uskočili Mario Krpanić, Jurica i Vjeko, koji su toga dana krenuli prema Svetom Brdu. Pokupili smo ih kod skretanja prema Lišćanim bunarima i prevezli kombijem, oni su nastavili svojim putem prema Svetom Brdu, a mi smo krenuli na svoj posao. Dio ceste prema okretištu bio je uzbudljiv. Nasli smo se u koloni malih auta koji pokušavaju preći zahtjevni dio. Neki su, nekim cudom uspjeli, a neki nisu pa smo morali u rikverc i nazad do prvog proširenja. Kod okretišta je vladala sveopća gužva mnogih ljudi koji su manje vise nepripremljeni krenuli na vrh tako da smo u čak četri navrata s naše staze koja ide nizbrdo usmjeravali ljude na stazu prema Svetom Brdu u suprotnom smjeru.
Uglavnom, naša ekipa se rasporedila po stazi. Nas par je krenulo odozgo, od okretišta kod Lišćanih bunara, i polako smo se spuštali prema Krču. Dečki su učinkovito ispred nas čistili stazu pa se posao lijepo i brzo odvijao.
Preostali dio ekipe krenuo je odozdo, iz Krča, gdje ih je odmah čekao najzahtjevniji dio posla. Upravo je taj dio staze bio najviše zarastao pa je trebalo ozbiljno zasukati rukave, rezati, čistiti i ponovno oslobađati prolaz.
I na kraju smo uspjeli sve.
Svih sedam kilometara staze bilo je uređeno i markirano do 16 sati.
A onda nam se još jednom savršeno poklopila logistika. Mario, Jurica i Vjeko završili su svoj izlet i spustili nam kombi do Krča praktički u istom trenutku kada smo mi završili s radovima.
Kao da smo se dogovorili! 😄
Nakon radne akcije, po dobrom starom običaju, slijedilo je ono bez čega naše akcije teško prolaze nešto pojesti, sjesti, podružiti se i prepričati dan. Stipe nam se ovaj put nije mogao pridružiti na tom dijelu druženja, ali ostatak ekipe još je malo ostao zajedno, uz hranu, smijeh i planove za ono što slijedi.
I tako smo završili našu šesnaestu stazu.
Ove smo godine prošli cijeli popis zapocet prije par godina, a već se na kraju ove akcije pričalo o sljedećima. Jer očito nam nije dosta. Sljedeće godine ponovno krećemo po našim stazama, a rado ćemo uzvratiti pomoć i drugim planinarskim društvima i ljudima koji su ove godine dolazili pomoći nama.
Razišli smo se umorni, ali zadovoljni, puni elana i želje da nova sezona uređivanja staza što prije počne.
Jer kad imaš dobru ekipu, sedam kilometara zarasle staze na kraju ipak ostane samo dobar dan na Velebitu. ❤️
