U čas smo se dogovorili da idemo u Ljubač na Planinarski pohod u organizaciji Planinarske udruge Vrtolom Ljubač i proslavu 1. rođendana od osnivanja udruge. Složila sam objave i bacila se u dogovore s ekipom u Ljubaču.
Katica je zapisala sve prijavljene i složila raspored po autima. I to dva puta. Zbog vremena pohod je odgođen i sve je prebačeno na nedjelju. Na moju sreću unatoč odustajanju i ponovnom prijavljivanju broj je ostao isti, 20.
Nakon još pretumbavanja, raspoređivanja i dogovaranja napokon dolazi i to jutro i polazak na pohod.
Po dolasku dočekani smo s čajem i domaćim kolačima. Sreli smo poznata lica i ubacili se u razgovore, neki su se bacili na kolače, a većina na fotkanje predivne plaže i mora.
U koloni laganini krećemo najprije kroz mjesto, potom uzbrdo kroz maslinike i šumoviti dio brda.
Dušu nam paraju pogledi na Velebit u oblacima. Posvuda pod nogama zelena trava i milijun kojekakvih cvjetića. Većina je u kratkim rukavima jer je ugodnih šesnaest stupnjeva i slabo jugo. U jednom trenutku opazimo “zmiju”. U biti blavora kojeg smo uznemirili u podnevnom odmaranju.
S druge strane s Gradine Venac se spuštamo na plažu u uvalu Plemići. Mojoj sreći nema kraja. Planinarenje po plaži. Dvije omiljene aktivnosti spojene u jedno. Pod nogama nalazimo zanimljive školjke. Iako sam rekla da neću, ipak jednu, pažljivo izabranu, uzimam sa sobom za moju kolekciju koju čuvam u stanu. Neka uspomene, tko šiša minimalizam.
Ugodnim tempom neprekidno pokušavajući izbjeći par razigranih pasa koji nam ulijeću pod noge prolazimo zacrtanu rutu Ljubač – Ljubačka kosa – Tumuli – Gradina Venac – uvala Plemići – Gradina Ljubljana – Jabučni brig – Ljubačka kosa.
S nama u društvu ide i najmlađa planinarka Luce koja ima samo 4 mjeseca. Svojim donacijama smo pomogli roditeljima i zato će sad Luce svoje prve planinarske pothvate doživjeti iz nove planinarske nosiljke.
Nakon odmora i grupnog fotkanja na Gradini Ljubljana prolazimo kroz šumu s pogledima na plaže gdje od ljepote pogleda svima zastaje dah.
Miris borove šume pojačan slanošću mora puni naše nosnice i pluća. Mnogo laganiji i opušteniji dolazimo do mjesta na kojem je pripremljen roštilj za nas.
Tu nas čeka vesela ekipa oko logorske vatre, dobra glazba i obilje prefine hrane. Moglo se naći ponešto za svakoga. Roštilja, povrća i gulaš s njokima. Par vrsta salata i pića kojekakvih vrsta (ipak gratis za sve) i naravno domaćih kolača.
Juka me zamolio da ovog puta ja napišem opis, nadala sam postići sažetiji izvještaj. Očito nisam uspjela. 😅
Uglavnom… Na Velincu je pao dogovor za Ljubač, a ovdje pada novi dogovor za iduće druženje. O tom više kad za to dođe vrijeme.
U međuvremenu uživajte u našim doživljajima, slikicama i (o)dugačkom opisu istih.
Paula Perković
