Malo je čudno početi pisati o proljetnom usponu na Metlaču i Oštru kada te na dan uspona probudi ralica umjesto alarma,mada moram priznati da je djelotvornije ,naime ustajem tek na treći alarm ,a na zvuk žuljanja metala po asfaltu skočio sam odmah tako da mi se doslovno zabijelilo pred očima ,problem je što bjelina nije nestala ni nakon višestrukog trljanja očiju.
Danas na Cvjetnu nedjelju milijun bijelih cvjetova odlučilo je prekriti naš grad .
Dok se grije voda za kavu nos mi je zaljepljen na prozor i prvo što mi je žao kada vidim kako sipa snijeg kao da je Božić činjenica je da će se rijetko tko i od odraslih odlučiti izići van ,a kamo li povesti djecu kojoj smo se svi nadali na našem dočeku proljeća .
Negdje na polovini ispijene kave i prognoze koja obećava prestanak snijega oko 9 sati ,prelomio sam i odlučio da nema otkazivanja ,idemo pa koliko god nas bilo ,ta Ličani smo neće nas malo snijega pokolebati.
U grupi se javljaju Jadranka,Željka i Marija ,Boki mi šalje slike sa Pazariški vrhova gdje već probija sunce ,Tyson se javlja da stiže ,Nina je već spakovala ljekovite napitke i eto nas spremnih za snježnu avanturu .
Na ulazu u Perušić već ne pada ništa,a plavetnilo neba se ukazuje u procjepima sivih oblaka i obećava da će ovo ipak biti proljetni dan.
Kod crkve sv. Nikole ispod Metlace sastalo nas se 11 i krenulo na vrh. Uz šale i smjeh jedno za drugim do prvog vidikovca odakle se lijepo vide selo,prošarane livade i nabujala modra rijeka koja vijuga kroz vrbike i kanjone,a u daljini iza svega toga natkrilio se Velebit ogrnut u bijeli plašt,prizor koji kod svih izaziva ushit ,neki kojima je prvi put da stoje na ovom mjestu pitaju se što su do sada čekali i zašto nisu sebi priuštili i ranije da ljepotu koja nas okružuje pogledaju iz druge perspektive ,ali nije kasno i proći ćemo još puno vrhova koji će nas ispuniti zadovoljstvom .
Sunce nas je već dobro zagrijalo pa višak robe seli u ranac ,a mi nastavljamo na vrh gdje nazdravljamo našoj odluci da dan provedemo aktivno u prelijepoj prirodi .
Sa vrha smo se sklizali po snijegu koji je brzo gubio bitku sa toplim zrakama sunca pa pošto smo imali još dosta vremena do uspona na Oštru odlučujemo se počastiti sa ručkom u Prašini i onda prije nego se uspavamo nastavljamo do početka uspona na Oštru gdje nas već čeka ekipa i među njima naši mali vjerni planinari kojim je ovo sa njihovih 5-6 godina već treći uspon ,a među njima hrabra i odlučna Antonela koja sa svoje 3,5 godine prvi put kreće na Oštru i bome je osvaja na svojim nogicama ,a da niti jednom nije ni pomislila odustati .
Pored nas je par puta protrčao gore,dolje naš neumorni Uskrsni zeko Marijan noseći na vrh košarice sa čokoladnim bombonima i jajima za naše male heroje.
Druženje na vrhu je potrajalo ,pasalo nam je sunce i čašica razgovora i smijeha.Ukupno nas 30 ak ipak smo uživali u proljetnom danu koji ujutro baš i nije obećavao ,ali na kraju se pokazao baš kako treba i odigrao cijelu predstavu za nas od prave zime koju smo ispratili do probuđenog sunca i nas u novom proljeću.
Na kraju najveća nagrada nasmijana lica svih ,a pogotovo djece koja su razigrano putem prema dolje prepričavali doživljaj i njihovi zvonki glasovi su se miješali sa cvrkutom ptica u predvečerje .
Lijep pozdrav svima do idući put 🙂
